U Barama Radovića u Donjoj Morači, rodnom selu blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, danas, 10. avgusta, proslavljena je hramovna slava crkve koja je posvećena Svetom Pantelejmonu i Svetom Klimentu Ohridskom.
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje sveštenstva i molitveno učešće vjernog naroda.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala sabranom vjernom narodu obratio se protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski. Zablagodarivši prvo Bogu na ovom divnom saboru, koji je po Božijoj milosti podržan i omasovljen, a na inicijativu blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, otac Gojko je podsjetio da je blaženopočivši svojom arhijerejskom blagodaću i ljubavlju pokrenuo sabore širom Crne Gore.
“I nema sela ni grada gdje nije njegovim blagoslovom, a po ljubavi i Božijem davanju, obnovljen sabor svuda i svih koji prizivaju Božije ime i koji se krste u ime Svete Trojice. A onda je nekako pri kraju i skromno, tu blizu svoje rodne kuće, učinio da se podigne ovaj hram posvećen Svetom Pantelejmonu i Svetom Klimentu Ohridskom, da se i mi sada, u godinama i vremenu poslije njegovoga upokojenja, ovdje sabiramo. Baš zato što to nije nikakav njegov lični čin, niti samo stvar bratstva Radovića, Bog je dao da ih ima dosta i svi su bogoljubivi, koliko samo sveštenika jutros oko Časnog oltara iz ove kuće, nego je to postala stvar svih nas”, istakao je otac Gojko.
Dalje je pojasnio da je sabor u Barama Radovića postao sabor svih nas onako kako je Gospod i ustanovio da bude: blagosloviću vas i biće vama dobro i imaćete život vječni, ako se sabirate svi zajedno na jedno mjesto, i onda ćete biti braća i sestre. Sve to ima puni smisao, kako je kazao, ako sjedimo za jednom trpezom i okušamo jednu istu večeru:
“A to je Večera Gospodnja, ona Tajna večera koju je Gospod ustanovio u Novom zavjetu i ona Tajna večera koja nas čeka u vječnom životu”, besjedio je prota.
Na Liturgiji se okupljamo oko Božije riječi, najprije da je čujemo, kao što smo danas čuli kako Apostol Pavle piše Timoteju, a Jevanđelist Matej o tome kako je Gospod poučavao apostole.
“I vidite u ovom Jevanđelju da nije sve na jednoga palo. Svih dvanaset apostola su gledali ova čuda i slušali ove priče, ali nije pripalo jednome da piše, pa ni dvojici, nego su četvorica opisali gotovo iste događaje da se pokaže da je Božija istina u saboru, da ne može reći jedan: ja znam sve kako treba. Mi smo se okupili da čujemo riječ Božiju i ako Bog da tom riječju ćemo se i pričestiti. Najprije da je čujemo, da je razumijemo, da o njoj razmišljamo, da čitamo što su drugi o njoj rekli, a onda na kraju Božije službe da tu živu Božiju riječ vakrsloga Isusa Hrista primimo u sebe da postane dio nas”, kazao je sveštenik Gojko Perović.
Podsjetio je sabrane da je Bog sve ljude stvorio kao svoju sliku i priliku i da su svi ljudi na svijetu braća, iako je čovjek sklon da to zaboravi, te da se svi pričešćujemo jednim istim Bogom.
“To treba da nas podsjeti da smo svi braća, da imamo isto dostojanstvo, ne po našim predispozicijama, porijeklu, nego po Svetinji koja nam se daje po Božijoj ljubavi. I tu smo svi isti”, poručio je protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski.
Hram je ophodila slavska litija, poslije koje je Visokopreosvećeni Mitropolit blagoslovio i prerezao slavski kolač.
Čestitajući slavu i poželjevši da se ovaj morački sabor nastavi na mnoga ljeta, Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je kazao da kao što je ovaj sabor zaživio u vrijeme blaženopočivšega Mitropolita Amfilohija, koji je u ovaj, ali i u svaki drugi sabor u Crnoj Gori i šire, udahnuo Duh Božiji, tako treba da se nastavi i u ovo vrijeme i u buduća vremena.
Govoreći o Svetom Pantelejmonu, podsjetio je da u pomoć prizivamo njegovu čudotvornu silu koju mu je Bog dao još za vrijeme njegovoga zemaljskoga života.
“Na zemlji se bavio ljekarskom vještinom, ali je više liječio silom imena Božijega, nego nekim drugim ljekarstvima, jer Gospod daje savršeno iscjeljenje, a zemaljski ljekari samo djelimično. A Sveti Pantelejmon, oslanjajući se na Gospoda Isusa Hrista, prizivajući Njegov sveto ime, činio je čudesa, ne samo da je iscjeljivao, nego je i mnoga druga znamenja silom Božijom projavljivao i na takav način svjedočio svetu pravoslavnu vjeru”, besjedio je Vladika, posjetivši da su se u to vrijeme neznaboštva i idolosluženja, mnogi obraćali i vjerovali u Hrista gledajući na život i svjedočanstva, a posebno na čudesa Svetog Pantelejmona.
Sabranima je govorio i o Svetom Klimentu Ohridskom, ističući da je to prilika da se podsjetimo na Svetu braću Kirila i Metodija i na njihove Svete učenike, među kojima su Kliment i Naum Ohridski prosvetitelji. Podsjetio je da je to naš početak, tada smo primili svetu pravoslavnu vjeru zajedno sa pismenošću, iako je i prije njih među slovenskim narodima bilo hrišćana:
“Naša vjera počela je da se širi u slovenskom plemenu zajedno sa slovenskom pismenošću i kulturom i to pokazuje da sveta pravoslavna vjera daje kvalitet cijelom našem životu i svemu onome što radimo, umnožava i prosvetljuje talente. Tako da smo mi zajedno sa napredovanjem u vjeri, još od Svete braće Kirila i Metodija i njihovih učenika Klimenta i Nauma i ostalih, zajedno sa napredovanjem u vjeri napredovali i u kulturnom stvaralaštvu te smo postali narod prosvećen u istinskom smislu riječi.”
Naglašavajući da je ta prva kultura zajednička svim Slovenima, naše zajedničko ognjište, kazao je da je kirilo-metodijevska i klimento-naumovska pismenost, duhovnost i kultura zajednička svim slovenskim narodima, Srbima i Bugarima i Rusima, ali da je, nažalost, poštovanje i spomen ovih svetitelja jači kod Rusa i Bugara nego kod nas Srba. Blaženopočivši Mitropolit Amfilohije kao čovjek široke kulture, obrazovanja, duboke duhovnosti i poznanja, bio je toga potpuno svjestan i to je često pominjao i ovu crkvu je osim Svetom Pantelejmonu posvetio i Svetom Klimentu Ohridskom.
“Uvijek se treba sjećati svojih početaka, naročito duhovnih i kulturnih, to su naših korijeni iz koga smo izrastali. Jer da nemamo vjere pravoslavne, da nemamo svoje kulture, slovenske i srpske, da nemamo svjedočenja imena Božijega, da se kroz sva teška vremena ne provlači ta zlatna nit naše duhovnosti i kulture od Kirila i Metodija pa preko Svetoga Save i Svetih srpskih arhiepiskopa i prosvetitelja do Sv. Vasilija Ostroškoga, Petra Cetinjskoga, Vladike Nikolaja, Svetoga oca Justina, Mitropolita Amfilohija, Vladike Atanasija, slobodno ih možemo ubrojati u tu zlatnu nit, da nemamo toga mi bismo kao narod bili kao tikva bez korijena”, istakao je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Poručivši da smo narod dubokih korijena i pamćenja, bogate istorije, duhovnosti i kulture, istakao je da je svemu tome osnova sveta pravoslavna vjera, koja je naročito počela da napreduje u naše u rodu od Svetoga Save pa naovamo, koja se nije prekidala ni u najtežim vremenima. Srpski narod je i u vremenima ropstva stvarao i kulturno i duhovno se prosvećivao, a svjedok tome su i Sv. Vasilije Ostroški, Sv. patrijarh Pajsije i mnoge crkve i manastiri koje su tada podizane, obnavljane i živopisane.
“Hrabrila nas je naša sveta vjera i održala. Borili smo se neprestano za slobodu dokle je nijesmo izvojevali. Naravno nikada slobode dosta, pa ni danas. Vidimo da i danas narodi porobljavaju jedni druge, moćne države drže u šaci male i toga ima i kod nas, ali treba izdržati. Mi imamo to iskustvo. imamo našu istoriju i iz nje se možemo poučiti mnogo čemu, ali malo na tome radimo i u našim školama se ne obraća skoro nikakva pažnja na ovu zlatnu nit. U tom pogledu imaju najveću obavezu profesori, učitelji, sveštenici, roditelji pa naravno ako oni budu izvršavali svoju dužnost i prenosili to znanje i iskustvo kako valja mlađim pokoljenjima, onda će Bog dati da se sve to sve lijepo održi”, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, zaključivši da su naši sabori takvi da se sabiramo oko imena Božjega, u jedinstvu naše vjere, jedinstvu Duha Svetoga.
Domaćin ovogodišnjeg sabranja je Lazar Prelević iz Kuča, što je potvrda da ovaj sabor u Barama Radovića nije samo sabor Moračana i Rovčana, već i predstavnika drugih bratstava i plemena. Domaćinstvo za narednu godinu su preuzela braća Radovići iz Bijelog Polja.
Nakon liturgijskog sabranja, održan je tradicionalni crkveno-narodni sabor uz bogat kulturno-umjetnički program i slavsku trepezu, koja je pripremljena ljubavlju domaćina.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
