Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 5. marta, Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svete Petke u Budvi, koja je prethodila sjednici Eparhijskog upravnog odbora Mitropolije.
Visokopreosvećenom Mitropolitu je sasluživalo sveštenstvo i sveštenomonaštvo Mitropolije crnogorsko-primorske, uz molitveno učešće vjernoga naroda.
U svojoj arhipastirskoj besjedi Mitropolit Joanikije je govorio o Časnome postu, radosti preobraženja našega života kroz podvig molitve i posta, radosti Vaskrsenja Hristovoga, uz podsjećanje da su sveti postovi ustanovljeni da se drže uoči velikih praznika: Božića, Vaskrsenja Hristovoga, Uspenija Presvete Bogorodice i praznika Svetih apostola Petra i Pavla.
“I svaki put kada započinjemo podvig posta, imamo priliku da se oslobodimo svega onoga što je suvišno, svega onoga što smeta našem duhovnom napretku”, besjedio je Mitropolit i poučio sabrane da iako se naše tijelo kada postimo tjelesno oslobađa od loših navika i poriva, što je jedna strana posta, mnogo je važnija druga duhovna strana posta, da se i duša naša nauči da posti, da odbacuje zle misli i namjere, zlopamćenje, svađu, netrpeljivost i sve ono što uništava čovjeka.
Dalje je objasnio da tjelesni podvig posta umnogome pomaže da bismo i ovaj drugi post naučili i podsjetio da je Vaskršnji post, koji počinje u ponedjeljak, strog te da hrišćani u toku ovoga posta, kojima zdravlje to dozvoljava, treba da se uzdržavaju od ribe osim za Blagovijesti i Cvijete.
“U bogoslužbenim pjesmama u toku ovoga posta stalno se napominje o tome kako nam post neće mnogo toga donijeti, ovaj tjelesni post, ako ne naučimo da postimo i duhovno, da praštamo bližnjima svojim. To je najvažnije. Zato na početku posta, tražimo jedni od drugih oproštaj, pa najčešće iako nemamo ništa loše, nikakvu zavađu, tražimo jedni od drugih oproštaj. Nije to nikako licemerje jer griješimo stalno. Ako ja griješim to loše utiče na cijelu okolinu i loše utiče i na moje bližnje, i zato treba da tražim oproštaj”, kazao je vladika i primjetio da onaj čovjek koji kaže da ništa nije sagriješio u životu, uglavnom nema vjere, niti poznaje sebe, niti ima pojma o duhovnom životu.
Po njegovim riječima otrovi iz duše, loša misao, suvišna briga ili zavist i ljubomora… izlivaju se i na tijelo pa se i tijelo i duša raslabi. Jer ono što se u mislima prvo taloži, to se onda prenosi i na tijelo i uništava sve i razara.
“Dakle, imamo mnogo posla sa sobom, da očistimo prvo dušu svoju, a preduslov svega toga je da tražimo od bližnjih svojih oproštaj pa da se onda zagledamo u svoju dušu. Ako se zagledamo u svoju dušu, nećemo gledati na grijehe drugih, na grijehe naših bližnjih, kao što je Gospod Isus Hristos rekao: Prvo izvadi brvno iz oka svoga, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svoga.”
Mitropolit je ukazao na to da mi obično iako imamo brvno u oku, a to je najčešće neka pakost, mržnja, tama, bezvjere, hoćemo da vadimo trun iz oka brata svoga, što govori o tome da gledamo više grijehe drugih nego svoje, što je, kako je kazao, veliki grijeh: “To je dovoljno, da se baš ozbiljno zamislimo i da se pokajemo!”
Podsjetivši da je ova subota posvećena prepodobnim i bogonosnim ocima (Sveti Antonije, Sveti Jeftimije, Sveti Makarije… Sveti Petar Koriški, Sveti Joanike Devički, Stefan Piperski, novojavljeni Justin Ćelijski, Simeon Dajbabski…), Mitropolit je kazao da nas oni uče upravo podvigu posta i molitve i pokazuju kako se stiču duhovni darovi te da je jedan od njih, Prepodobni Serafim Sarovski, govorio da je cilj ljudskog života sticanje Duha Svetoga, ne bogatstva ovoga svijeta.
“Jedino i pravo bogatstvo, nepropadljivo bogatstvo su darovi Duha Svetoga, da se čovjek ispuni Božije istine, pravde, ljubavi, milosti. Da se prosvijetli njegova duša i srce Božjom milošću, svjetlošću i radošću. Da smjesti Boga živoga u svoje srce i tako se obesmrti i dotakne života vječnoga i postane učesnik Božije vječnosti, Božije besmrtnosti, da postane pričasnik Božije ljubavi i svih drugih darova. O tome govorimo kada govorimo o obesmrćenju čovjeka”, uputio je sabrane vladika Joanikije i dodao da nam to najbolje svojim životima pokazuju sveti Božiji ljudi, posebno prepodobni. Kod njih, kako je istakao, imamo primjer pobožnoga života, ali i pouku, jer su se oni ispunjavali Božije mudrosti i istine pa su mogli poučavati i druge da nađu put spasenja, “prvo su oni našli taj put pa ga i drugima otkrivaju”.
Na kraju svo arhipastirskog slova Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je svima poželio da bude na radost Časni post, koji je već došao jer već postimo duhovno:
“Već se pripremamo da jedni od drugih zatražimo oproštaj, da se izmirimo sa bližnjima svojim, koliko do nas stoji. Da nemamo nikakvu mržnju, nikakvu pakost prema bližnjima svojim. Ako imamo neki problem sa bližnjim da se molimo iskreno za njega i to će preporoditi našu dušu i dušu našega bližnjega, i tako će doći do pomirenja i preporoda. I da smjelo zakoračimo na pučinu Časnoga posta da bismo se udostojili pokloniti se stradanjima Hristovim i Njegovom Krstu i smrti Njegovoj živonosnoj, da bi nas Gospod obradovao i osvijetlio, utješio i osnažio svojim Vaskrsenjem.”
Poslije Svete službe Božije počela je sjednica Eparhijskog upravnog odbora Mitropolije crnogorsko-primorske.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
