Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 26. oktobra, Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Ćirilovac kod Kolašina.
Visokopreosvećenom Mitropolitu sasluživali su jeromonah Kozma (Mitrović), iguman manastira Reževići, jerej Dejan Tomović, paroh kolašinski i jerođakon Sionije (Zorić), u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Prije početka Svete liturgije, Mitropolit Joanikije je u čin igumanije rukoproizveo nastojateljicu ove svete obitelji, monahinju Jovanu.
U arhipastirskoj besjedi po otpustu, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je podsjetio da je Isus Hristos koristio svaku priliku, u vrijeme Njegove propovjedi Jevanđelja Božijega na zemlji, da saopšti ono što je važno za naše spasenje i da je jednom prilikom, kada je došao kod svojih učenika i prijatelja četvorodnevnoga Lazara i njegovih sestara Marte i Marije, dao svima divnu pouku o tome. Naime, dok se Marta užurbala da sve učini da ugosti Gospoda, njezina sestra Marija je sjela kod Hristovih nogu i slušala Njegovu besjedu. U jednom momentu Marta će reći Gospodu da kaže njenoj sestri da ustane kako bi joj pomogla, jer dok ona služi, Marija sjedi. Isus odgovarajući reče joj: Marta, Marta, brineš se i uznemiravaš za mnogo. A samo jedno je potrebno.
Mitropolit je objasnio da to ne znači da je Gospod prezreo Martino gostoprimstvo i želju da sve bude kako valja, već je ukazao na to da prvo treba izgrađivati svoju dušu, koja se izgrađuje, prosvećuje i jača od riječi i blagodati Božije.
„To je ono što prvo treba da zadobijemo, a onda ćemo i sve ostalo postići. Isto tako i monasi i monahinje kada dođu u manastir stalno su u nekoj dilemi, na nekom malom raspeću, ponekad i velikom, šta da čine. Treba dosta raditi u manastiru, treba obnavljati, vrlo često popravljati, goste dočekivati, ali se treba i Bogu moliti, treba čitati, treba se prosvećivati, treba se što češće usamljivati radi molitve i radi bogomislija“, besjedio je Arhiepiskop cetinjski.
Po njegovim riječima to je i razlog što su manastiri najčešće građeni daleko od drugih naselja, kao što je i ovaj manastir otac Joil podigao podaleko od ljudskih naselja, da bi ovdje živio i stvorio uslove da i drugi dođu, da žive u miru Božijem i u tišini:
„I pokazalo se da je ono što je Gospod rekao izuzetno važno za naše spasenje. Ako prvo izgrađujemo svoju dušu i sebe duhovno podižemo i ukrepljujemo, onda ćemo biti sposobni i da radimo sve ostalo što treba i kada ovo prvo radimo, onda Bog pomaže da i sve ostalo postignemo. To je ono prvo i jedno, ali nije jedino! I drugo ljudi rade, hrišćani čestiti trude se uvijek i rade i to se, takođe, mnogo cijeni.“
Osvrnuvši se ponovo na jevanđelsku priču o Marti i Mariji, sestrama koje su bile kao jedna duša, Vladika je podsjetio da je ipak Marija bolji dio izabrala – iskoristila je priliku kada je došao Gospod, da sluša riječ Njegovu.
„Tako i mi, draga braćo i sestre, da koristimo svaku priliku da se duhovno ukrijepimo, da se duhovno obnovimo, prosvetimo, poučimo iz svetih knjiga, da se Bogu molimo kako valja jer od toga se dobija velika Božija blagodat i velika Božija milost prati one koji se Bogu mole i trude da žive po Jevanđelju Božijem.“
Podsjetivši da je povod današnjeg sabranja proizvođenje monahinje Jovane u igumaniju ove svete obitelji, Mitropolit je naglasio da se ona ovdje, zajedno sa ostalim sestrama, decenijama trudi, da je pomagala ocu Joilu prilikom ustrojavanja ove svete obitelji, i u svemu, i ona i njezine sestre pokazale su blagi obraz, blagi primjer kako se živi monaškim životom:
„Neka bude našoj mati Jovani, novoj igumaniji, na ukrepljenje i radost, neka Božja blagodat nju snaži u sve dane njezinoga života u ovom, ne tako lakom podvigu. Jer biti igumanija bilo koje svete obitelji je izuzetno teško. Treba se truditi da se steknu duhovni darovi, a to znači treba mnogo raditi na sebi, ali treba voditi računa i pokazati veliku ljubav i žrtvu prema sestrinstvu, čak se i žrtvovati. To je prava istinska ljubav i gdje je tako, tamo i manastir napreduje i cvjeta. Daće Bog da i ova sveta obitelj napreduje, kao što je lijepo krenula u svakom pogledu, prije svega ovdje se sestre istrajno Bogu mole i služe, a i narod dočekuju kada je to prilika. Tamo gdje se Božija blagodat spusti i posjeti, onda će svi oni koji žive u toj svetoj obitelji znati svoj pravac, svoj put. I u ovoj svetoj obitelji, ako Bog da biće tako! Da narod dolazi ovdje radi molitve, utjehe, pouke duhovne, radi duhovnoga ukrepljenja i obnovljenja. Jer manastiri šire duhovnu obnovu i daju pravi put i pravac svima kako se po Bogu živi. Neka to tako bude!“
Na kraju Mitropolit je zablagodario predsjedniku Opštine Kolašin na pažnji koju pokazuje prema ovom svetom manastiru, zamolivši ga da ima u vidu i nepristupačan put koji vodi do manastira Ćirilovac.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
