Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, na praznik Svetog mučenika Emilijana, sa sveštenstvom Svetu arhijerejsku liturgiju u Podgorici, u crkvi Svetog Đorđa pod Goricom. Evharistijsko sabranje je ujedno i oproštaj od protojereja-stavrofora Velibora Džomića, koji je godinama služio u ovom hramu, a ide na novu službu Crkvi u Beograd. Takođe, sabranje je bilo i dobrodošlica novim saslužiteljima protojereju Mirčeti Šljivančaninu koji je postavljen za novog starješinu i protojereju-stavroforu Gojku Peroviću, novom sabratu.
Nakon pročitnog začala Svetog Jevanđelja, pastirskom besjedom se obratio protojerej Mirčeta Šljivnčanin, starješina crkve Svetog Đorđa. Otac Mirčeta je rekao da nam današnje Jevanđelje govori o dva iscjeljenja, jedno od bilesti, a drugo od smrti, te da su ovo dvije velike utjehe svim ljudima.
Podsjetio je na pročitano, da je knez po imenu Jair, u svojoj muci zaboravio na sebe i na svoj položaj i obraća se učitelju da mu se požali jer mu je umrla kćer, a Gospod se odaziva i kreće u taj dom, a tamo ga sreće bolesna žena koja je 12 godina bolovala od neizlečivog tečenja krvi i nosila krst bolesti i krst izopštenosti od društva.
”Gospod, iako je bio krenuo da utješi Jaira i da njegovi ćerku iscijeli, ipak se osvrnuo i na ovu ženu isijelivši je nakon što se ona dotakla njegovog skuta”, rekao je i dodao da nam ovo govori da Gospod ne zaboravlja nikoga i da se odaziva na svačiju muku i srce koje čezne za njim, da Gospod podjednako voli sve.
Otac Mirčeta je podsjetio na momenat Hristovog ulaska u kuću preminule djevojčice, kako je Gospod rekao da ona nije umrla nego spava, na šta su mu se svi rugali, a on je naredio da svi izađu osim roditelja djevojčice te joj je rekao da ustane. ”Djevojka je ustala i Gospod je rekao da joj daju da jede da bi time pokazao da se ona zaista vratila u život i ovo što je Gospod učinio sa ovom djevojčicom rekavši da ona nije umrla nego spava, riječi su koje niko nije mogao reći prije Hristovog dolaska”, rekao je i dodao da nam to govori da je prije Hristovog dolaska smrt bila najveći neprijatelj i užas, a od Hristovog dolaska smrt je san. Rekao je i da je ovim događajem, Hristos ukazao na svoje vaskrsenje i vaskrsenje svih koji u njega vjeruju.
”Ovaj sveti hram je mjesto gdje se ova istina o vječnom životu propovjeda hiljadu godina, gdje i mi imamo priliku da bivamo pričasnici toga života”, naglasio je i dodao da nas ovaj hram na to obavezuje.
”Današnje Jevanđelje nas takođe priziva da ne odustajemo i da je vjera sila koja nas spasava, a onome koji vjeruje sve je moguće, kao onoj krvotočivoj ženi”, rekao je i naglasio da ne treba da budemo kao oni ljudi u Jairovoj kući jer ništa nije propalo tamo gdje Gospod dođe, a on dolazi tamo gdje je otvoreno srce, gdje je vjera, a vjera izgoni strah napolje.
Nakon Svete liturgije, Mitropolit Joanikije je podsjetio je sabrane da je hram Svetog Đorđa u jednom vremenu bio jedini koji je Bogu pojao u Podgorici, dok su ostali hramovi bili ili srušeni ili napušteni. ”Ali i to je bilo dovoljno da svjetlost svete vjere sija i da se nikada ne ugasi, od ovoga maloga hrama, kasnije je nastao veliki hram Vaskrsenja Hristovoga”, rekao je izabrani Mitropolit i dodao da istorija zna da ide raznim tokovima i u razne pravce, a sveta vjera pravoslavna zna da zablista u svoj svojoj punoći, a nekad i da se smiri do krajnjih granica. ”Međutim ne možemo reći da je vjera jača kad je u svoj svojoj slavi nego u smirenju, čak se događa da kada je vjera gonjena i ponižavana, da je tada najplodonosnija”, naglasio je Vladika.
”Rekli smo da je ovaj mali hram rodio veliki hram Vaskrsenja Hristovoga, on je nekako malo po strani otkad je podignut veliki hram, ali je došlo vrijeme da sveštenstvo sa hrama vaskrsenja Hristovoga, pojača ovdje sveštenstvo”, rekao je Mitropolit i podsjetio na vrijeme kada su bila dva sveštenika u Podgorici, a da je za trećega bilo pitanje hoće li imati od čega da živi, a dogodilo se da koliko god sveštenika bilo, niko nikom ništa nije uzeo. ”Međutim, kako se umnožavalo sveštenstvo, tako smo bili sve jači, jačala je naša zajednica i bilo je sve više i više posla”, dodao je.
”Danas smo ovdje i zbog naših obaveza ali i zbog lijepih povoda koji su nas povukli da danas ovdje služimo ovu lijepu službu, da bratski, ljudski i sveštenički ispratimo našega oca Velibora koji je dugo godina službovao u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i imao zapaženu ulogu”, rekao je Mitropolit i dodao da je o. Velibor darovit i pismen, a što je značajno među sveštenicima, raspolagao je velikim znanjima iz oblasti prava i crkvenog i državnog, a to je bilo veoma značajno u vremenima iza nas, ali će biti i u vremenima koja dolaze.
”On je zatražio kao sveštenik, poštujući crkveni red, pošto mu porodica već živi u Beogradu, da i on ide za Beograd. Tamo će imati isto značajnu službu, u to sam uvjeren”, rekao je Vladika i naglasio da je o. Velibor bio revnostan i darovit sveštenik i vjerni saradnik Mitropolita Amfilohija. ”Neka ga Gospod za to nagradi”, dodao je.
”Iako odlazi, on će ostati ovdje sa nama, biće dio naše zajednice. Znate, kada odlaze sveštenici, to dođe vrijeme i mora da bude, važne su te promjene, sve to nekako vrijeme donese, ali ljudi se vežu sa sveštenike pa bude pojačanih emocija, ali je pretežnije to da Crkva živi svojim životom”, kazao je i naglasio da interes Crkve treba uvijek da nam bude ispred ličnog interesa.
Vladika je rekao da, kada se događaju neke promjene, kada jedni odlaze a drugi dolaze, onima koji odlaze treba poželjeti svako dobro i zablagodariti im, a onima koji dolaze da ih bratski primimo. ”Imamo ovdje priliku da predstavimo oca Mirčetu koga svi dobro znate, koji je jedan ugledni podgorički sveštenik, izuzetno vrijedan i zapažen najviše na svojim rezultatima koje je dao na polju vjeronauke”, poželio je dobrodošlicu ocu Mirčeti izabrani Mitropolit i naročito poželio da zadrži uvijek vedrinu koju ima, iako ga čeka još mnogo obaveza i lijepih i ružnih, mnogo je važno da sveštenik pored svega ima dobro raspoloženje.
”To dobro raspoloženje i ta vedrina koju sveštenik ima, prenosi se i na njegove vjerne, a i naša vjera nije potmula i tmurna, već je vedra i donosi radost koja nije prolazna i truležna nego vječna i neprolazna, jer je to blagodat Gospoda isusa Hrista”, naglasio je.
Mitropolit je objavio da se ovom bratstvu pričisljuje i otac Gojko Perović, rektor Cetinjske bogoslovije, veliki propovjednik i izuzetno darovit sveštenik. ”Mi, a najviše se nadam da će biti svi složni”, naglasio je Mitropolit, rekavši da se slogom utvrđuje zajednica.
Mitropolit je za kraj još jednom poželio napredak ocu Veliboru i da mu Gospod da snage da služi Crkvi i umnoži darove koje mu je Gospod dao na korist Svete Crkve, našem Patrijarhu Porfiriju i da bude revnostan kao što je i ovdje bio. Ocu Mirčeti kao starješini i ocu Gojku kao sabratu ovoga hrama, poželio da će sve revnosno na slavu Božiju obavljati.
Mitropolit Joanikije je darovao ocu Veliboru naprsni krst kao nagradu za dobro služenje i za sjećanje na ovu Svetu liturgiju i ovaj Sveti hram, na ukrepljenje i nazdravlje na mnoga ljeta.
Otac Velibor je, primivši poklon, zablagodario i svima čestitao praznik. ”Neka je blagosloven ovaj dan, neka je blagosloven ovaj sabor, neka je blagoslovena i ova suza koju puštam odlazeći iz ove svetinje, sa radošću života, jer je služenje Gospodu jeste služenje na svakoj stopi zemljine kugle”, rekao je i još jednom zahvalio svima uz oproštaj i poželio sve najbolje novim sveštenicima o. Mirčeti i o. Gojku.
Nakon oca Velibora, otac Mirčeta je još jednom pozdravio sve prisutne, uz riječi da je sve što dobijamo u Crkvi dar spasenja. On se zahvalio Mitropolitu na ukazanom povjerenju: ”Molim sve vas da se molite za mene da ovu dužnost koju sam dobio izvršavam časno i da zajedno sa mojom sabraćom koji ovdje služe i koji će služiti da obnavljam ovaj sveti hram, zato dolazite ovdje da se sabiramo i zajedno rastemo u mjeru rasta visine Hristove.”
U ime Crkvene Opštine, srećan put ocu Veliboru, kao i dobrodošlicu, poželio je predsjednik CO, gospodin Zoran Vukčević. ”Želim ocu Veliboru puno sreće u budućem radu i da nas se povremeno sjeti i da ne zaboravi našu CO i našu Crnu Goru”, rekao je, poželjevši ocu Mirčeti takođe puno sreće u nadi da će sa darovima sveštenika koji ovdje služe podići ovu zajednicu na još viši nivo. ”Ne bih dodavao ništa na ono što je danas rekao Mitropolit, a želim takođe i ocu Gojku puno sreće u našoj parohiji i imaće punu podršku od mene”, zaključio je gospodin Zoran.
Tijana Lekić
Foto i video: Boris Musić
