Njegovo visokopresveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je sa sveštenstvom jutros, 19. septembra, kada se naša Crkva molitveno sjeća Čuda arhangela Mihaila, Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetog arhangela Mihaila na hercegnovskom trgu Belavista, povodom 110-godišnjice od osvećenja ove svetinje.
Nakon pročitane jevanđeljske priče o zlim vinogradarima i odbačenom kamenu, besjedio je protojerej Nikola Pejović. On je poučavajući sabrane objasnio da je u ovoj priči domaćin vinograda Otac nebeski koji u svoj vinograd po plodove šalje prvo svoje sluge, svjedoke i proroke, koji su najavljivali dolazak Hristov, a kad su ih vinogradari ubili, šalje svoga sina koga su takođe ubili:
“Ovi zli vinogradari u njegovom sinu nijesu vidjeli Boga koji je postao čovjek, nijesu vidjeli njegovo smirenje i ljubav, njegovu namjeru, da svi postanemo naslednici carstva nebeskoga, nego su gledali isključivo tjelesnim očima i imali su samo tjelesne porive. To znači da su na vinograd gledali kao na neki plijen, koji će kad ubiju sina vinogradarevog između sebe podijeliti. I tako gledaju od početka svijeta i vijeka svi bezumni ljudi koji nemaju oči vjere i oči srca i oči duše.”
Dalje je kazao da mi koji smo kroz krštenje dobili to vidovito oko kroz koje sagledavamo i sebe i svijet oko sebe, i Boga na jedan istinski način, jedni druge doživljavamo kao svoje bližnje, kao one koji su sazdani po liku i po podoboju Božijem:
“Svijet doživljavamo kao tvorevinu Božiju i sve što je u svijetu stvoreno, stvoreno je sa jednim ciljem, da vsjakoje dihanije pjeva i služi Gospodu. A onda tim vidovitim okom sagledavamo sebe i svoj život, i otkrivamo da čovjek nije stvoren za dva metra groba nego da je sazdan po liku Božijem, prizvan da taj lik ostvari i da postane podoban Bogu, da postane brat Božiji, da postane sin carstva nebeskoga, a čim smo sinovi Oca nebeskoga, onda smo, kako kaže Gospod, i naslednici toga carstva. ”
Pojasnio je da dolazak sina u ovoj jevanđeljskoj priči nije bio da liši najamnike i radnike bogatstva i svega onoga što on donosi svojim dolaskom nego da im pokaže da su ti vidljivi plodovi ništa naspram toga što je on došao i donio:
“Zato slaveći danas Svetog arhangela Mihaila, mi moramo otvoriti te duhovne oči jer ga tjelesnim očima ne vidimo, ali duhovnim očima vidimo i znamo da svaki od nas dobija na Svetom krštenju po jednog anđela čuvara koji nas na nenamteljiv način vodi, rukovodi, i ima važnu ulogu u našem spasenju. Tako i lik Arhangela Mihaila koji se javljao više puta u istoriji je ne odvojiv od spasenja i našeg duhovnog napretka. I mi kroz te duhovne oči, oči uma našega, i oči srca našega, sozercavamo i ovu tajnu i ovaj praznik”, besjedio je o. Nikola Pejović, dodavši da smo na ovo sabranje došli da kroz Svetu liturgiju ponovimo neponovljivo ono što se dešava u životu Hristovom, da se sa Njim razapnemo da bismo sa Njim zajedni i vaskrsli.
Na kraju Svete službe Božije Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je osveštao i prelomio slavski kolač, i čestitajući praznik kazao da je 110-godišnjica od osvećenja ovoga svetoga hrama veliki jubilej.
“Jubilarno vrijeme je blagosloveno i sveto vrijeme. To je po Jevanđelju punoća vremena kada sagledavamo u jednom pogledu sve ono što se događalo u prošlosti, od kada je ovaj sveti hram započet da se gradi, a posebno od onog momenta od kad je on propjevao, od kad je osvećen. Koliko se Božije milosti, blagodati i Božije pomoći, ljubavi, izlilo preko ovoga svetoga hrama, preko svetih službi koje su u njemu vršene. Koliko je molitava svešteničkih i svih vjernih, prineseno pred Sveti presto ovoga svetoga hrama za ovih 110 godina od njegovog osvećenja”, besjedio je vladika Joanikije.
Podsjetio je da je uz te uzvišene božanske stvari bilo dosta i naših narodnih i radosti i žalosti, ali je kao što naglasio “Gospod uvijek bio sa nama i u radostima i u žalostima”: “Kada su bile žalosti i nesreće, i ratovi i pogibije, tada smo bili sa Gospodom na golgoti Njegovoj, a kada su bile radosti tada nas je grijala slava vaskrsenja Hristovoga.”
Govoreći o tome da je ovaj grad mnogo dobio sa ovim svetim hramom, Mitropolit je podsjetio na sve one koji su ga gradili jer nijesu gledali samo na sebe i na svoje vrijeme, i na svoj život, nego su gledali u budućnost i sagradili ovaj lijepi hram. Iako na ovom svijetu ništa nije vječito, ovaj hram je, hvala Bogu, zakoračio u drugi vijek života.
“I nadam se da nijesmo izneverili naše pretke koji su ovaj sveti hram utemeljili i u njega se ugradili, ugradili svoju vjeru, svoju ljubav, i svoje živote, vjerujući u carstvo nebesko, vjerujući da se preko ugradnje u ovaj sveti hram ugrađuju u vječno i neprolazno carstvo Hristovo. I Bog će ih nagraditi po njihovoj vjeri”, besjedio je vladika.
Objasnio da se i mi takođe ugrađujemo u ovaj sveti hram, jer on nije samo ono što vidimo, on je zajedno uvijek sa narodom i ogroman broj hrišćana je kroz vremena bio vezan za njega. Dalje je naglasio da su svi danas ovdje sabrani zajedno sa svojim precima koji su gradili ovaj hram:
“Raduju se njihove duše na nebesima što danas proslavljamo ovaj jubilej i što pominjemo sve one koji su se ovdje ugrađivali dok se hram gradio, ali i koji su se ugrađivali u ovaj sveti hram duhovno i pošto se on sagradio. To znači da su se zapravo ugrađivali u onaj nerazorivi hram Božji koji je sazidan od duša vjernih, a to je Crkva Božija, živa i nepokolebljiva i nerazdvojiva, kojoj je glava Hristos. Hram je slika i naše vjere i naše ljubavi, i slika samoga Gospoda Isusa Hrista i njegove blagodati, jer se ovdje, u ovome svetome hramu, kao i u svakom drugome, sjedinjujemo sa Gospodom.”
Na kraju Njegovo visokopresveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je saopštio da je blagoslovio, na predlog sveštenika i crkvenog odbora, iz praktičnih razloga, da se na praznik Čuda Svetog arhangela Mihaila u Honi i u budućim vremenima ovdje održava sabor jer mnogi vjerni slave Aranđelovdan pa se hramovna slava ove svetinje na neki način zapostavi.
“Da na ovaj praznik bude veliki sabor ovdje u Herceg Novom, na ovome lijepom, predivnom mjestu, a naravno da se i jesenja slava, glavna slava ovoga Hrama Svetog arhangela Mihaila, obavlja kao i do sada, ako je moguće još i bolje i još opširnije. Amin, Bože daj!”
U ime Crkvene opštine Herceg Novi sabrane je pozdravio predsjednik Zoran Lazarević koji je zablogodario Gospodu na velikim ljudima koje imamo na čelu naše Crkve, duhovnog hoda ovoga naroda. Ističući da smo uvijek pomalo malovjerni te da smo takvi bili i tokom nedavnog Mitropolitovog ustoličenja, podsjetio je na dobro urađen posao od strane države, zbog čega se i Mitropolit zahvalio premijeru Krivokapiću, ali kao ključno naglasio vjeru dva čovjeka, Patrijarha Porfirija i Mitropolita Joanikija.
“Mi hrišćani znamo da je vodilja u svemu tome bila vjera, čisti duh našeg Patrijarha Porfirija i našega Mitropolita Joanikija. I pokazuje nam se po ko zna koji put, da vođeni Božijom rukom i njihovom vjerom, kao što je to bilo i u vrijeme Mitropolita Amfilohija za vrijeme litija, naša priča je uvijek pobjedonosna, i na kraju uvijek ljudska i nadahnuće za budućnost.”
Govoreći šta za vjerne znači Cetinjski manastir, kazao je da je to prije svega živa Liturugija monaha na čelu sa vladikama, kao i bogoslova iz Cetinjske bogoslovije, koja obasjava cijelu Crnu Goru i vaskoliko pravoslavlje: “Dalje nam znače mošti Svetoga Petra Cetinjskog, ruka Svetoga Jovana Krstitelja, čestica Časnoga krsta, i daće Bog da se jednoga dana nađe i Bogorodica Filermosa. To su svetinje.”
Osvrnuo se i na to koga je u duhovnom smislu sve iznjedrio Cetinjski manastir samo za vrijeme vladike Amfilohija: Mitropolita Joanikija, Episkopa pakračko-slavonskog Jovana, Episkop pološko-kumanovski Joakim Episkopa buenosaireskog i južno-centralnoameričkog Kirila, Episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija…
“Cetinjski manastir je veličanstveni rasadnik duhovnog bogatstva i važno je bilo da tu tradiciju, taj svetosavski, Božiji duh sačuvamo i čuvamo i u buduća vremena.”
Lazarević je kazao da će ovaj dan, koji će se ubuduće po blagoslovu Mitropolita Joanikija saborno proslavljati u Crkvi Svetog arhangela Mihaila, postati jedno veliko duhovno znamenje i potvrda svega onoga na čemu su oni koji su je gradili 53 godine istrajavali.
Sabranju su pored mnogobrojnog vjernog naroda prisustvovali konzul Srbije u Crnoj Gori Zoran Dojčinović, gradonačelnik Herceg Novog g. Stevan Katić, kao i predstavnici kulturnog i javnog života Herceg Novog.
Nakon Liturgije je održan prigodan kulturno umjetnički program.
****
Crkve Svetog arhangela Mihaila na Belavisti (1911) nalazi se na glavnom trgu Starog grada u Herceg Novom, koji nosi naziv Hercega Stefana, ali je poznatiji kao Belavista, što znači “predivan pogled”.
Crkva je podignuta u vrijeme austrougarske uprave nad gradom, na mjestu na kojem su se nalazili ostaci nekadašnjeg hrama, koji je kao svoju zadužbinu podigao Herceg Stefan.
Staru crkvu na Belavisti su porušili Turci, a zemljište na kojem se ona nalazila otkupila je 1858. godine za 4602 forinte grupa hercegnovskih Srba, zadužbinara i rodoljuba, sa jednim ciljem – da sagrade ili bolje reći da obnove porušenu Crkvu Sv. Arhangela Mihaila. Bili su to pomorski kapetani koji su pronijeli slavu hercegnovskog pomorstva širom svijeta: Nikola Stanić, Aleksandar Pavković, Mihailo (Mićo) Gudelj, Jovan Komlenović, Marko Ratković, Stefan Milašinović, Antonio Janković, Nikola Gojković, Nikola Mandić, Marko Radulović, Mato Mrša, Gavrilo Lombardić, braća Rusovići, Vasilije Kecović, Tomo Matijašević, Nikola Stanišić.
Izgradnja crkve je otpočela 1883. godine, a završena je 1911. godine, kada je i osveštana. Naime, hercegnovsko opštinsko upraviteljstvo je 1883. izdalo građevinsku dozvolu Odboru za građenje srpske pravoslavne crkve u gradu Ercegnovome, ali nakon osveštavanja temelja hrama, Dalmatinsko namjesništvo u Zadru obustavilo je radove. Od kupovine ruševine na Belavisti do završetka radova i osveštavanja crkve protekle su 53 godine… Crkva Sv. Arhangela Mihaila na Belavisti jedna je od najljepših srpskih crkava.
Crkva je urađena po projektu arhitekte Milana Karlovca i predstavlja mješavinu vizantijskog, gotskog i baroknog stila gradnje. Sazidana je od kamena sa Korčule, a njenu unutrašnjost krasi ikonostas od bijelog italijanskog mermera, kao i ikone koje izradio Čeh Franjo Cigler.
