Crkva Svete Nedjelje u Jošici – Kamenari proslavila je u devetu nedjelju po Duhovima, na praznik Svetog proroka Ilije, hramovnu slavu.
Praznovanje u ovoj svetinji koja tradicionalno svoju slavu proslavlja prve nedjelje mjeseca avgusta, započeto u navečerje praznika večernjim bogosluženjem sa petohljebnicom, nastavljeno je jutros – na Ilindan Svetom liturgijom, a krunisano večerašnjim bogosluženjem i svečanom litijom oko hrama.
Litiju je predvodio Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije koji je, čestitajući praznik i slavu ovome hramu, poželio da Sveta velikomučenica Nedjelja, svima bude blagodatna zastupnica pred prestolom Božijim.
„Sveti mučenici imaju tu blagodat od Hrista Gospoda, jer su se svojim životom upodobili Hristu, a svojom mučeničkom smrću sjedinili se sa Njegovim krstom i raspećem, sa Njegovom smrću. I zadobili su silom Krsta Gospodnjega i silu Vaskrsenja i zato imaju tu povlasticu i slobodu da se mole za sve nas i da silaze u ovaj svijet, da nas rukovode i izbavljaju od teških iskušenja u koja zapadamo, nešto zbog svojih grehova, a nešto biva i po promislu Božijem“, istakao je Vladika.
Ocijenio je da se vrline i čvrsti karakteri kod ljudi često ne bi ni projavili da nije teškoća u ovome životu i kao primjer naveo Svetu Nedjelju:
„Da nije bilo gonjenja u prvim hrišćanskim vremenima, možda se ne bi na takav uzvišen način projavile vrline — vjera, nada i ljubav — ni kod Svete velikomučenice Nedjelje. U njenom žitiju ima nešto što je važno i za ovo vrijeme. Govori se da su je roditelji izmolili od Gospoda, kao što su Sveti Joakim i Ana izmolili Presvetu Bogorodicu, jer su prethodno bili bezdjetni, i da je Božiji blagoslov još od njezinog rođenja bio na njoj. Rođena je u nedjeljni dan, pa je zato i dobila ime Nedjelja, i pokazalo se da je to sve bilo znamenito. I ona je išla putem Gospodnjim, vaspitana u hrišćanskoj vjeri od svoga djetinjstva, od svojih blagočestivih roditelja.“
Iako je Rimska imperija još bila paganska i cvjetalo je neznaboštvo, paganstvo i razni neznabožački kultovi, u njoj je bilo dosta i hrišćana i to su, kako je istakao Mitropolit, ona vremena velikih Božijih ugodnika i mučenika. Sveta Nedjelja je postradala nešto prije Svetoga Georgija i Svetoga Dimitrija, ali je pokazala istu onu vjeru i čvrstinu karaktera kao i Sveti velikomučenik Georgije:
„Sveti velikomučenici Georgije i Dimitrije i mnogi drugi, a među njima i Sveta Nedjelja, su na takav način posvjedočili vjeru da su, stradajući za Hrista Gospoda, privlačili neznabošce u svetu pravoslavnu vjeru, da povjeruju u Hrista. Jer i neznabošci, pagani, pomračeni idolosluženjem, kada su vidjeli hrabrost, odvažnost i silu pravoslavne vjere, i mnoga čudesa koja su se događala prilikom svjedočenja svetih mučenika, prilikom njihovoga stradanja, oni su i sami svojim očima vidjeli šta je prava, istinita hrišćanska vjera. I kakva je vjera tih hrišćana koji čine čudesa, odriču se od ovoga svijeta i svih zadovoljstava u ovome svijetu, radi Hrista Gospoda, i žrtvuju svoje mlade živote za Onoga koji je svoj život žrtvovao za ovaj svijet i za spasenje ovoga svijeta. Izlio svoju živonosnu krv na krstu za spasenje svijeta i za oproštenje naših grehova.“
Gospod Isus Hristos je pokazao najveću ljubav svojom žrtvom, svojim krstom, pa su i sveti mučenici za Njega stradajući, poučio je sabrane Vladika, pokazali prema Njemu ljubav koju samo može dati hrišćanska vjera, jer je to iznad zakona prirode — da čovjek se žrtvuje za bilo koga i da žrtvuje svoj život, osim za svoje najbliže.
„Ali hrišćanska vjera ukrepljavala je svete mučenike da na takav način svjedoče svoju vjeru. I tako su sveti mučenici svojom krvlju pogasili oganj idolopoklonstva i preporodili Rimsku imperiju, ne ognjem i mačem, nego svojom krvlju prolivenom za Hrista Gospoda. Te je neznabožačka, paganska Rimska imperija postala ne baš potpuno hrišćanska, ali je primila hrišćanstvo i proslavila se kroz hrišćanstvo“, besjedio je Arhiepiskop cetinjski.
Potom je Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije ukazao i na ovo divno nasleđe iz davnih vremena, sigurno još iz doba Nemanjića, da se ovdje proslavlja Sveta Nedjelja. Podsjetivši da se u našem narodu odavnina govori: „Pomozi Bože i Sveta velikomučenice Nedjeljo“ ili samo „Pomozi Bože i Sveta Nedjeljo“, Mitropolit je pojasnio da se tako priziva i Sveta Nedjelja velikomučenica, ali i sila Vaskrsenja Hristovoga da nas ukrijepi u svakoj nevolji i teškoći. Jer Sveti Božiji ugodnici imaju tu blagodat da nam uvijek pomažu i pritiču u pomoć i da krijepe naše nemoći.
„Neka je srećna slava! Hvala vam na ovoj ljubavi. Posebno vam hvala što se ovako lijepo brinete o ovome svetome hramu, zajedno sa svojim parohom, ocem Nebojšom. I lijepo je vidjeti da ovaj sveti hram okuplja puno djece i omladine, i nas starijih, i da imamo ovako lijepe sabore na ovom predivnom mjestu u Boki, koja je zasijana mnogim svetinjama i od davnina njeguje svetu pravoslavnu vjeru i mnogo je stradala za pravoslavnu vjeru, ali je vjeru i održala — i svoju vjeru, i čast, i slobodu. Neka bi ovaj sveti sabor Svete velikomučenice Nedjelje i vaš sabor, bio svake godine sve brojniji i svjetliji, sve Bogu ugodniji, da bi se što više Božijega blagoslova preko ovoga njenoga hrama, preko ovoga doma Božijega, izlilo i na vaše domove i porodice, i na vaše potomstvo“, kazao je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Potom se ispred ove drevne svetinje sabranom narodu obratio o. Nebojša Vulović, paroh jošički, koji je naglasio da kada imamo jaku vjeru, široko srce ispunjeno ljubavlju, onda imamo sve, te da je naš Mitropolit ispunjen upravo tom ljubavlju danas ovdje na proslavi slave ovoga hrama, koji vjekove broji. Potom je podsjetio da su i njegovi prethodnici na današnji dan ovdje dolazili: Mitropolit Gavrilo (Dožić), Mitropolit Danilo (Dajković), jedne godine i Mitropolit Arsenije (Bradvarević) i Mitropolit Amfilohije (Radović).
Vesna Dević
