Povodom desete godišnjice od upokojenja arhimandrita Luke (Anića) Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas u manastiru Dajbabe Svetu arhijerejsku liturgiju sa parastosom nekadašnjem igumanu ove svete obitelji.
Sasluživalo mu je mnogobrojno sveštenstvo i sveštenomonaštvo Mitropolije crnogorsko-primorske, uz molitveno učešće vjernog naroda.
U toku Liturgije Vladika je krstio i miropomazao djevojčicu Lolu.
Nakon parastosa na grobu oca Luke besjedio je protojerej Igor Balaban, arhijerejski namjesnik zetski koji je rekao da svaki put na sahrani hrišćanina ili na parastosima pjevamo vječan spomen jer znamo da je ljudski spomen kratkoročan.
“Može on da bude i sto godina i dvjesta godina, može da bude i trista godina ljudski spomen, ali je opet kratak. Samo onaj koji ima spomen kod Boga, koji ima spomen u vječnosti može očekivati da vječno živi. I tako se molimo za svakog našeg brata hrišćanina”, rekao je on.
Dodao je da među nama ima i onih, među kojima je i otac Luka, koji, osim toga vječnog spomena zadrže i ljudski, lijepi i dobri, dugotrajni spomen.
“Otac Luka je,rekoh, među njima i zato se i okupljamo na njegovom grobu. Vječni spomen zna kako će i kome Gospod zapamtiti, a mi ljudi ipak osjećamo po malo, budući stvoreni po obrazu i podobiju Božjem, koga treba da spominjemo i koliko dugo treba da ga spominjemo i kako treba da ga spominjemo. Oca Luku mnogi spominju, po dobru ga spominju i mole se za njega da mu Gospod dade vječan spomen”, rekao je otac Igor.
Naglasio je da će otac Luka ostati u pamćenju mnogih sveštnika koji su se u Cetinjskom manastiru učili bogosluženju i spremali za rukopoloženje.
“Svi mi koji smo se tako po nekoliko nedjelja u Cetinjskom manastiru učili bogosluženju nailazili smo na oca Luku koji nam je istinski i najiskrenije usađivao ljubav za bogosluženje i govorio nam da je ono suština hrišćanskoga i monaškoga života, da bogoslužimo ne samo u hramu nego cijelim svojim bićem i čitavim svojim životom”, kazao je on.
Otac Igor Balaban je rekao da je otac Luka bio izuzetnog obrazovanja i otmenoga duha i duhovnosti čvrsto utemeljene u pravoslavlju i kao takav je znao da nađe iskru Božansku u svemu oko sebe.
“Znao je da je nađe u popularnoj kulturi koju je jako dobro poznavao i da mladima ukaže na to. I stalno je upućivao mlade, i ne samo mlade da čitaju “Malog princa”. tražeći u stvaralaštvu ljudskome, ali i u svakome čovjeku tu iskru Božju”, podsjetio je on.
Otac Luka je, nastavio je on, mnogima drugima ostao u pamćenju tako što je sirote tješio, gladne hranio, nage oblačio i obuvao, a njegovo tješenje nikada nije bilo sa nekim gordim stavom ili sa nekim visokoparnim riječima.
“Uvijek je govorio predanjskim riječima Crkve. Uvijek je tako govorio ljudima. Meni se čini da nije bilo knjige o monaštvu na više jezika koje je on govorio da je nije znao”, naglasio je on.
Naglasio je da je otac Luka mnogo volio Crnu Goru.
“U vrlo teškim vremenima na Cetinju, koje je, znamo svi, specifično po mnogo čemu, uspijevao je da ima desetine ljudi koji njega vole. Bio je najvoljenini i kaluđer i sveštenik na Cetinju kroz ovih tridesetak godina”, kazao je otac Igor Balaban i dodao da je Bog oca Luku zatekao u molitvi i u vapaju Njemu da uđe u carstvo Božije i da bude stanovnik Božijega carstva.
“U tome ga je Bog zatekao i ja sam uvjeren da će Bog takvog i da ga primi. I da ga je već primio. Neka bi dao Gospod da našem ocu Luki bude vječan spomen, da nađe sebi mjesta u naseljima pravednih. A njegovim molitvama i njegovim plačom pred Tvorcem neka i nama Gospod podari carstvo Božije, carstvo Oca, Sina i Duha Svetoga – Boga našega kome neka je slava i hvala u vjekove vjekova”, zaključio je otac Igor Balaban.
Radosav Rajo Vojinović
Foto: Željko Drašković
