Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, služio je danas na Vaskršnji utorak, 18. aprila, Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Reževići u toku koje je, na malom vhodu, rukoproizveo u čin igumana oca Kozmu (Mitrovića), odlikujući ga za revnost, smjernost i vjernost Crkvi Božijoj.
“Ti si dosad u tvojoj svetoj službi, monaškoj i sveštenomonaškoj, pokazao veliku poslušnost Crkvi, a time i veliku istrajnost na ovome ne baš tako lakom podvigu. Služio si dugo godina pod Bjelasicom, služio si starca Joila toliko godina, a onda po poslušanju si primio, kada je to trebalo, poslušanje starešine ovoga svetoga manastira”, kazao je Mitropolit Joanikije.
Poželjevši da ubuduće bude još revnosniji, naglasio je da ova sveta služba traži od čovjeka da se žrtvuje do kraja za slavu Božiju: “Neka bi ti ovo odlikovanje i ova molitva poslužili na obodrenje i svaki Božiji blagoslov da te prati u sve dan ovoga života.”
Besjedeći na kraju Svete službe Božije, Visokopreosvećeni Mitropolit se osvrnuo na jevanđelsko začalo kada su, odgovarajući na pitanje Gospodnje o čemu pričaju, Sveti apostol Luka i Kleopa, na današnji dan, kazali Gospodu koji im se javio dok su razgovarali o čudesnim događajima, ne znajući još šta je istina, a šta nije: Zar si ti jedini stranac u Jerusalimu i zar nisi čuo šta se ovih dana dogodilo u njemu? Poslije Vaskrsenja, Gospod se često javljao u nekom drugom obliku, naravno čovječijem, ali na takav način da ga ni apostoli ne prepoznaju. Ulazio je kroz zatvorena vrata, za Njega više fizički zakoni nijesu važili, jer je i time svjedočio svoju vlast i nad smrću i nad zakonima ovoga svijeta.
“Kakva čudesna situacija. Gospod vaskrsli se javlja i pita ih, a oni tako odgovaraju. Jedna nevjerovatno situacija, dirljiva, potresna”, istakao je Vladika, dodavši da je interesantno i to da dok oni razgovaraju o Hristu, da li je vaskrsao ili nije, On im se približi. To bi, kako je kazao, za nas mogla da bude pouka da kada god se interesujemo za vjeru, kada god tražimo istinu, Gospod je blizu nas da nam je otkrije, ali ako se ne interesujemo, On silom neće da nameće ništa svoje pa ni istinu niti samoga sebe.
Gospod apostolima, poslije prvih riječi koje su razmijenili, objašnjava Pisma, počevši od Mojsija i Proroka, kako je sve trebalo da se zbude sa Hristom, da postrada i tako uđe u slavu svoju. Odgovarajući na pitanje zar Gospod Isus Hristos nije imao slavu, Vladika je objasnio da je On Sin Božiji, On je Bog Tvorac neba i zemlje, Vječni Logos Božiji koji je u slavi od prije postanja svijeta, od vječnih vremena, ali da se to ne odnosi na Njegovo Božanstvo.
“Njegova ljudska priroda je tako ušla u Božansku slavu, sjedinila se vječito sa Božanskom i, kao što poslije Vaznesenja Njegovoga svjedočimo, On je sjeo sa desne strane Oca. To se ne odnosi na neki prostor: desna, lijeva strana, kao što mi razmišljamo, nego je to najveća slava koje je udostojena ljudska priroda i koja je nama obezbjeđena, ako idemo putem Gospodnjim. Gospod je zaželio da nas udostoji takve slave, ali treba da se pokažemo vjerni i istrajni”, besjedio je Visokopreosvećeni.
Poslije kada je Hristos, na poziv apostola, svratio kod njih i blagoslovio hleb i vino, pričestio, otvoriše im se oči i poznaše Gospoda i onda On posta nevidljiv za njih.
“Više Ga nijesu njihove ljudske oči mogli vidjeti, ali On je napunio srca njihova istinom, utjehom, ljubavlju i svim Božanskim dobrima. Onda se oni sjećaju, tumače taj događaj, šta se sve dogodilo za tih nešto više od pola sata, sat vremena. I rekoše jedan drugome: Ne goraše li srce naše u nama dok nam govoraše putem i dok nam objašnjavaše Pisma? Dakle, kada On tumači istinu spasenja, domostroj spasenja Božijega, oni su već osjetili prisustvo Božije. Oni su već bili zajedno sa Njime iako toga nijesu bili svjesni, jer je njihovo srce gorelo ljubavlju prema Gospodu, a On je ulivao svoju ljubav u njihova srca.”
Dalje je Vladika Joanikije naglasio da je naša vjera čudesna jer se Hristos koji je vaskrsao javio kao pobjeditelj smrti. Pojasnio je da su apostoli ispitivali da li je On, jer teško je bilo povjerovati da se onaj koji je na Krstu izdahnuo, javio kao pobjeditelj smrti. Ako je to Onaj što je na Krstu stradao i javio kao pobjeditelj smrti, vaskrsnuvši iz mrtvih, onda je to živa, puna i prava istina, to je zapravo naša vjera.
Poručujući da u istoriji nema ničega toliko provjerenog, iskustvenog, kao Vaskrsenje Hristovo, Mitropolit je istakao da je Vaskrsenje Hristovo nova stvarnost, nova realnost u kojoj živi Crkva Božija.
“To je sadržina naše svete vjere. Vjekovima se razna iskušenja, problemi, muke pojavljuju u ovome svijetu, ponekad i u Crkvi, jer su i u njoj ljudi, ali ova istina uvijek trijumfuje i uvijek nas sve vadi iz naših slabosti, nemoći”, naglasio je Vladika, dodavši da su apostoli Luka i Kleopa bili čestiti i sveti Božiji ljudi, ali takođe sa svim ograničenjima ljudskim.
Podsjetio je da je tu strašnu dramu koja se odvijala poslije Vaskrsenja, jer su neki čuli da je Hristos vaskrasao, neki vidjeli, neki nijesu bili sigurni, brzo razriješio sam Gospod Isus Hristos, koji opet otkriva sebe i potvrđuje, kao što je i Tomi kasnije potvrdio da je On taj koji je na Krstu izdahnuo i da se javio kao pobjeditelj smrti.
“Ako se On javio kao pobjeditelj smrti, Bogočovjek sa punom ljudskom prirodom koja je pobijedila smrt silom Božanstva Njegovoga, onda je i nama obezbijeđeno vaskrsenje. Vaskrsenje Hristovo je takvo, da ima dejstvo da je to i naše vaskrsenje. Gospod nas je učinio saučesnicima i sudionicima Njegovog Vaskrsenja i Njegove pobijede nad smrću i Njegove vječne slave. Zato je ova radost neuporediva sa bilo kojom drugom radošću i ovo je istina nad istinama i ovo je punoća svete vjere pravoslavne.”
Na kraju Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je još jednom čestitao ocu igumanu Kozmi, podsjetiši na teškoće sa kojima se sretao tokom njegovih dosadašnjih poslušanja, za koje se nije nikada žalio, a koje je nosio sa smirenjem, krotošću i sa radošću, zbog čega ga je Bog i udostojio da bude iguman ove svete obitelji.
“Neka bude srećno našem ocu igumanu Kozmi, koji je danas primio čin igumana zasluženo Neka mu bude na sreću, na zdravlje i radost, i njemu i njegovom bratstvu i narodu koji posjećuje ovu svetinju. Amin, Bože daj! Hristos Vaskrse!”
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
