Povodom dana rođenja Petra Petrovića Njegoša, velikog pjesnika i filozofa, 13. novembra, u Matici srpskoj u Novom Sadu upriličena je svečanost pod nazivom „Njegošev danˮ i naučni skup „Izdanja Gorskog vijencaˮ.
Pozdravne reči održali su Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, predsjednik Njegoševog odbora, akademik Matija Bećković, potpredsjednik Njegoševog odbora i prof. dr Dragan Stanić, predsjednik Matice srpske.
Uvodno obraćanje “Oko Gorskog vijenca” održao je akademik Miro Vuksanović, potpredsjednik Njegoševog odbora.
Nakog toga, svoja istraživanja saopštili su prof. dr Radmilo Marojević, prof. dr Goran Maksimović, prof. dr Radoslav Eraković, prof. dr Duško Pevulja, dr Duško Babić i Slađana Subašić. Skupu su predsjedavali akademik Miro Vuksanović i akademik Jasmina Grković Mejdžor.
Pozdravna riječ Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija
Poštovani predsjedniče Matice srpske,
Poštovano predsjedništvo,
Poštovani članovi Matice srpske i učesnici ovog naučnog skupa o izdanjima “Gorskog vijenca”,
Čast mi je što imam priliku da vas sve pozdravim. Radost mi je što poslije brojnih i značajnih svečanosti, koje smo imali ove godine u Crnoj Gori, gdje se i zvanično na državnom nivou proslavlja Njegošev dan, što, hvala Bogu, imam priliku da uzmem učešća i u ovim svečanostima u Matici srpskoj povodom Njegoševoga dana.
Čuli smo od akademika Vuksanovića koliko je tih veza Njegoševih sa Maticom srpskom u vrijeme njegovog života, koje se nijesu prekinule ni do dan danas, nego su se u poslednje vrijeme umnožile i intezivirale. To je važno ponajviše zbog toga što postoji jedna sklonost, a uz nju postoji i zla namjera, da se Njegoš nekako zaokruži, ograniči u granice Crne Gore. Zbog toga je uklonjen iz njegove zadužbine odakle je imao pogled, kroz taj sveti hram, ne samo na svoju Crnu Goru, nego na cijelo srpstvo, uklonjen i pogažen njegov amanet i zatvaran u zindan. Ali, kako kaže apostol Pavle, ko će Božju riječ svezati? Ko će Njegoša ograničiti, koji se još za vrijeme svoga života vezivao za Božansku bezgraničnost i besmrtnost, Božanski život, koji je i zadobio, koga ga je Gospod udostojio kroz njegovo stvaralaštvo i Luče mikrokozma i Gorskog vijenca?
Pošto je riječ danas ovdje, na ovom naučnom skupu, o Gorskom vijencu, najčitanijijoj knjizi poslije Svetog pisma na srpskom jeziku, ne slučajno nazvanoj narodnom Biblijom, treba primijetiti da je ona nebeska iskustva, koja nije baš lako razumjeti i prenijeti, koje je on saopštio u Luči, Njegoš na premudar način ugradio i u Gorski vijenac. Naročito kroz lik igumana Stefana, a i kroz druge likove i na mnogo različitih načina, vidimo taj Božanski odsjaj Luče, koji je nama Njegoš približio i zato je Gorski vijenac toliko pitak, toliko uzvišeno djelo koje, reklo bi se, govori o običnim zemaljskim stvarima, makar u svom većem djelu. Ali svuda se osjeća, na cijeloj širini Gorskog vijenca to Božansko, nebesko vlijanije Svetoga vladike Petra Drugog Petrovića Njegoša Lovćenskog Tajnovidca.
Ovi svečani dani i svečanosti posvećene Njegošu u Matici srpskoj, najbolji su znak da Njegoš nikada nije bio zatvoren, niti ga je ko u uspio zatvoriti, nego se njegova riječ čuje i njegovo djelo se rado čita kako u Crnoj Gori, tako u cijelom srpstvu, ali i mnogo šire.
Zahvaljujem Matici srpskoj i njenom Njegoševom odboru na njihovom trudu, na njihovoj pažnji i na ovim poduhvatima koji nisu mali, i što se tiče izdavačke djelatnosti posvećene Njegošu, a posebno me raduje što ste u okviru ovih svečanosti isplanirali i organizovali ovaj naučni skup. Želim puni uspjeh u radu i, ako Bog da, da se tako i nastavi i u buduće. Hvala lijepo.
