U Nedjelju drugu Vaskršnjeg Posta, nedjelju posvećenu Svetom Grigoriju Palami, 12. marta, Svetu arhijerejsku liturgiju odslužio je Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje Preosvećenog Episkopa topličkog g. Petra, vikara Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija, kao i igumana manastira Simonopetra sa Svete Gore, arhimandrita Jeliseja i još više desetina sveštenstva i monaštva.
Nakon pročitanih začala iz Svetog Jevanđelja, svima sabranim prazničnim slovom obratio se protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Prota Dalibor je pritom akcentovao da je potrebno da po sopstvenoj slobodi čuvamo čistotu naše duše, budući da je grijeh uzrok mnogih bolesti:
,,Iz beskrajne slobode kojom nas je Bog darivao, imako slobodu da biramo kojim ćemo putem da hodimo. A tim putem kojim hodimo treba da čuvamo dušu našu od grijeha, od raznih strasti koje nas obuzimaju. Treba da čuvamo čistotu naše duše. Jer uzrok mnogih bolesti je zapravo grijeh”.
,,Zato Gospod u ovoj jevanđelskoj priči prvo otpušta grijehe čovjeku, pa ga potom iscjeljuje. Ako se istinski pokajemo za grijehe svoje, onda ćemo primiti istinsko ozdravljenje, najprije ono duhovno, a potom i tjelesno”. – besjedio je on.
,,Zašto baš slavimo Svetog Grigorija Palamu u ovoj Drugoj nedjelji Časnog Posta? Slavimo ga kao primjer molitvenog tihovanja jer se on neprestano Bogu molio: ,,Gospode, prosvetli moju tamu”, treba da prihvatimo Gospoda Boga istinski srcem svojim kao što je Gospoda nosio u svom biću Sveti Grigorije Palama”. – zaključio je protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Nakon zaamvone molitve, sabranima u Hramu obratio se Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, koji je ovom prilikom podsjetio da je hrišćanski post zaravo svijetao i radostan budući da post jeste put ushođenja, put duhovnog napredovanja:
,,Vaše Preosveštenstvo, dragi Vladiko toplički Petre, dragi oče igumane manastira Simonopetre oče Jeliseju, sa vašim bratstvom, draga braćo i sestre, naš hrišćanski post je svijetli i radosni post. Iako plačemo za svoje grijehe, kajemo se ispovijedamo i postimo, Bogu prinosimo pokajanje u toku posta. Ali, taj podvig nam se pretvara u radost jer na takav način posreći i Bogu se moleći i ispovijedajući svoje grijehe, pričešćujući se Svetim Tajnama Hristovim mi vodimo veliku borbu, u kojoj nam Gospod pomaže da pobjeđujemo i to je put ushođenja, put duhovnog napredovanja”.
Visokopreosvećeni Vladika je zatim zablagodario Episkopu topličkom g. Petru na dolasku u Mitropoliju crnogorsko-primorsku i konkretno Saborni hram Hristovog Vaskrsenja, gdje je prethodnog dana u subotu, 11. marta održao predavanje na temu ,,Post kao poziv na zajedničarenje”:
,,Hvala Bogu i Bog nas raduje našim dragim gostima. Sinoć nam je došao i govorio ovdje na duhovnoj tribini naš dragi brat u Hristu Vladika toplički g. Petar, koji je skoro hirotonisan i postao arhijerej i vikarni pomoćnik Svjatjejšega Pateijarha srpskog Porfirija ali smo i mi ovdje željeli da čujemo njegovo slovo i da upoznamo novog vladiku i zahvaljujem Svjatjejšem Patrijarhu koji je to blagoslovio, posebno Vladici Petru koji je došao da se danas ovdje zajedno Bogu pomolimo, a posebno mu hvala što je održao i svoje predavanje, što je veoma važno da se čuje riječ pastira i arhipastira u toku Časnog Posta radi ukrepljenja i dubljeg zjedničarenja u Crkvi Božijoj u zajednici svetih”.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije se zatim osvrnuo na razna iskušenja koja su se dešavala kroz istoriju života Crkve, podvlačeći pritom i sami značaj Svete Gore u rješavanju tih gorućih pitanja, ukazujući na jedan od najljepših svetogorskih izdanaka Svetog Grigoriju Palamu:
,,Ovog današnjeg praznika Svetog Grigorija Palame i svega onoga što znači ovaj praznik ne bi ni bilo da nije Svete Gore. U ono vrijeme kao što je to bilo i mnogo puta ranije, sredinom četrnaestoga vijeka bilo je i tada dosta iskušenja u Crkvi. Kroz svu istoriju ima iskušenja, svako vrijeme nosi i neke svoje prednosti, ali i neka svoja iskušenja. Učeni ljudi toga doba počeli su da tumače tajne svete vjere i tajne duhovnoga života na racionalistički način, oslanjajući se uglavnom samo na obrazovanje, knjige, na svoj razum, zanemarujući i predanje i iskustvo. A ko se tome usprotivio? Naravno, ko bi drugi nego oni koji vjekovima sabiraju duhovno iskustvo, a to su Svetogorci na čije čelo je tada stao Sveti Grigorije Palama koji je kasnije postao Arhiepiskop solunski”.
,,On nije govorio samo iz knjiga, nego je govorio iz iskustva, jer je imao duhovni opit, imao je Hrista Gospoda kao vječnu premudrost u svome srcu i kao vječnu svjetlost. On je nadahnut Duhom Svetim razobličio te zablude tadašnjih učenih ljudi – racionalista, filosofa”. – podsjetio je Vladika.
Mitropolit Joanikije je naposletku, govoreći o značaju bescen duhovne riznice Svete Gore, iskazao i veliku blagodarnost svome saslužitelju na Arhijerejskoj liturgiji arhimandritu Jeliseju, igumanu manastira Simonopetra, koji je naslednik velikog oca i učitelja starca Emilijana:
,,Predanje na koje se Crkva Božija oslanja kroz vjekove čuvaju i dan danas braća monasi svetogorci. Danas je sa nama iguman manastira Simonopetra otac Jelisej, naslednik velikog oca i učitelja – starca Emilijana, poznatog podvižnika”.
Nakon riječi Visokopreosvećenog Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija svima sabranima obratio se arhimandrit Jelisej, iguman manastira Simonopetra.
On se prisjetio ranijih vremena kada je posjećivao Crnu Goru, Mitropoliju i Podgoricu, kada je Saborni hram Hristovog Vaskrsenja još bio u izgradnji, svjedočeći pritom da je očigledno da se iza gradnje tako velelepnog Hrama Božijeg krije djelo djelo i ljubav blažene uspomene Mitropolita Amfilohija:
,,Visokopreosvećeni sveti Mitropolite Joanikije, Preosvećeni Vladiko Petre, braćo i sestre, veoma smo dirnuti što smo sa vama u ovom prelijepom Hramu i na ovoj Svetoj Liturgiji koju nas je udostojio Gospod da služimo sa vama i to na dan kada proslavljamo velikog Božijeg ugodnika Svetog Grigorija Palamu, sada vidim da je Hram završen i da je ukrašen svetim freskama, prošli put kada sam bio ovdje tada se Hram tek gradio i znamo da se iza ovog Hrama, ovog djela krije djelo i ljubav blažene uspomene Mitropolita Amfilohija koga smo imali prilike da upoznamo”.
Otac Jelisej se potom prisjetio mnogih vrijednih uspomena na blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, koga je sreo kako naglašava još kao mladić:
,,Imam veoma drage uspomene na Mitropolita Amfilohija još iz doba kada sam bio mladić, dok je studirao u Atini i dok je sa nama dijelio i učio nas je predanju i duhovnom životu. Mnogo nam je stvari tada rekao i o predanju Srpske Crkve. Naučio nas je takođe kako da se molimo jer je on bio na Svetoj Gori, a mi do tada nismo još išli na Svetu Goru. Mitropolit Amfilohije je kako za vas tako i za nas bio jedan veliki dobrotvor, duhovni roditelj, otac i brat. Jedan mudar i veličanstven učitelj, stvarni istinski svetogorac. Vidjeli smo kakvu molitvu i kakav podvig je imao”.
On je potom istakao da mnogo cijeni rad i sadašnjeg Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija, ističući posebno njegovu brigu za povjereni mu narod:
,,Takođe veoma cijenimo rad Mitropolita Joanikija i njegovu brigu za narod i zato mu posebno blagodarimo što smo ovdje. Dolazimo sa Svete Gore, koju pokriva Presveta Bogorodica, ona štiti i Svetu Goru ali i cijeli svijet. Svakog dana ispred njene ikone i u njenim hramovima proiznosimo molitve Gospodu za spasenje naše i spasenje cijelog svijeta. Mnogo čuda čini Presveta Bogorodica sa ikonama njenim čudotvornim koje se nalaze na Svetoj Gori”.
Iguman Jelisej je u daljem obraćanju govorio o posjeti Hercegovini gdje je prisustvovao na dvogodišnjem pomenu blaženopočivšeg Vladike Atanasija ističući da je sama posjeta mnogo vrijedjela, naglašavajući pritom da je veliki blagoslov što će blagoslovom Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija odslužiti i pomen Mitropolitu Amfilohiju u podgoričkom Sabornom hramu, ističući da su Vladika Atanasije i Mitropolit Afilohije bili očigledno jednodušni i u životu i u služenju Crkvi i u učenju, ali i u smrti:
,,Juče smo bili u Hercegovini na dvogodišnjem pomenu blažene uspomene Vladike Atanasija, brata i saslužitelja Mitrololita Amfilohija jer i njega takođe poznajemo dugi niz godina. Poklonili smo se njegovom mjestu počivanja i pomolili se za pokoj njegove duše i čuli smo veoma važne riječi ljubavi i blagodarnosti i mnogo je vrijedjelo. Danas ćemo se blagoslovom Mitropolita Joanikija udostojiti da se poklonimo grobu Mitropolita Amfilohija i da se pomolimo za pokoj njegove duše. Vladika Atanasije i Mitropolit Amfilohije su bili obojica služitelji Gospodnji, bili su jednodušni i u životu i u služenju Crkvi i u učenju, ali i u smrti. Imali su isti duhovni korjen velikog Prepodobnog oca Justina, bili su zajedno isti borci i mnogo su dali Crkvi i narodu. Narod su pomogli u teškim trenucima ali i zajedno su otišli iz ovoga svijeta jer su došli do kraja svog puta, sačuvali su vjeru, dobar podvig i dobili su vijenac pravde Božije i ljubav naroda”.
Naposlijetku, on je istakao da su Mitropolit Amfilohije i Vladika Atanasije bili i ostali za grke i svetogorce neprocjenjivi nadahnitelji ljubavi Božije u žrtvi za druge:
,,Za nas Grke, Jeline i Svetogorce, bili su neprocjenjivi nadahnitelji ljubavi Božije u žrtvi za druge, u vrlinskom životu u radosti života sa Bogom i u zajedničarenju sa ljudima. Uvijek ćemo da ih se sjećamo i uvijek ćemo ih voljeti, čitaćemo njihova djela i biće primjeru mučenika i heroja i tražićemo njihovu pomoć i molitvu u našem svakodnevnom služenju”.
,,Blagodat Božija postoji uvijek ali oživljava u nama borbom sa strastima, u borbi sa palom prirodom, sa učešćem u Svetim Tajnama, sa ispovješću, sa isusovom molitvom, umno-srdačnom molitvom ,,Gospode Isuse Hriste Sine Božiji, pomiluj me grešnog/u”. Veoma je važna brojanica, možemo se moliti brojanicom i Isusovom molitvom gdje god da se nalazimo, bilo da smo u poslu ili samoći, to je ono što donosi blagodat i odgoni svako uninije i svaku učmalost. Nije potreban trud, samo je potrebna dobra volja, Isusova molitva donosi srcu i duši stalnu radost i mir”. – poručio je arhimandrit Jelisej, iguman manastira Simonopetra.
Nakon odslužene Liturgije otac Jelisej je sa svojom bratijom uz prisustvo sveštenstva, odslužio pomen blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju u kripti Sabornog hrama, u paraklisu Svetog Amfilohija Ikonijskog.
