Prva nedjelja Časnog posta – Nedjelja Pravoslavlja, molitveno i svečano je proslavljena u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici Svetom Arhijerejskom Liturgijom koju je služio Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Nedjelja Pravoslavlja obilježava spomen vaspostavljanja poštovanja ikona 843. godine, za vrijeme carice Teodore, i patrijarha Metodija, nakon dugog gonjenja ikona u VIII i IX vijeku, zato se ova nedjelja i zove Nedjeljom Pravoslavlja, tj. Nedjeljom prave vjere. U ovaj dan, pominje se i čudo sa carem Teofilom, goniteljem ikona, kojem su oprošteni grijesi, pošto se Crkva molila za njega a on se potom pokajao.
Nakon pročitanih jevanđelskih začala, svima sabranima obratio se Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije koji je u uvodnom dijelu svoje arhipastirske besjede istakao da kada god čovjek krene da učini dobro djelo radi slave Božije, tada se sve ono što je dobro u njemu pokrene ka izvođenju tog dobrog djela, imajući uz to i podršku angela i svetitelja Božijih, budući da se cijelo nebo raduje kada čovjek čini dobro:
,,Kada god čovjek krene, radi slave Božije da učini neko dobro djelo, onda sve ono što je dobro u njemu, u njegovoj duši i u njegovom srcu, u cijelom njegovome biću sve se pokrene ka izvođenju tog dobrog djela. I ne samo to, nego kada čovjek hrišćanin krene, radi slave Božije da čini nešto dobro, radi spasenja svoje duše i svojih bližnjih, pokrene se i cijelo Nebo sa njime. I Angeli Božiji i Svetitelji Božiji daju mu podršku i potporu i snagu i zaštitu i zastupništvo, jer se raduje cijelo nebo kada čovjek čini dobro“.
Značaj tjelesnog i duhovnog posta
U daljem obraćanju, Mitropolit je govorio o značaju tjelesnog spoljašnjeg i unutrašnjeg – duhovnog posta, naglašavajući da, iako spoljašnja čistoća ima značaj, važnost unutrašnjeg duhovnog očišćenja je još veća:
,,U toku ovih prvih dana Časnoga posta ove Čiste nedjelje kada smo čistili i svoje tijelo i svoju dušu – čistili svoje tijelo od gareži prevelikih tjelesnih zadovoljstava i od svake druge tjelesne nečistote, ali smo čistili i svoju dušu. Pa to možemo uporediti sa čišćenjem nekoga suda koje nam je toliko potreban za domaćinstvo, pa ga treba očistiti kad je on zagaravio i zarđao i spolja i iznutra, i kao što je važno ono čišćenje spolja da bi smo taj sud gledali kako je lijep, kako zablista njegova ljepota ispod tog gareža, ispod te rđe, još je važnije svaki sud očistiti, iznutra“.
Mitropolit Joanikije je u nastavku naglasio da unutrašnjim čišćenjem, kada naša duša posti, ona se zapravo oslobađa od pakosti, zlobe, zavisti, zlopamćenja, mržnje i svega onoga što je pomračuje i što je ponižava. Vladika je takođe naglasio i značaj ispovijesti, okarakterišući je neophodnim i blagoslovenim lijekom:
,,Mnogo je važnije ono unutrašnje čišćenje, da naša duša posti, da se oslobađa, od pakosti, od zlobe, zavisti, zlopamćenja, mržnje, svega onoga što je pomračuje i što je ponižava i Časni Post Hrišćanski koji mi postimo – svijetli i blagosloveni spasonosni post, podrazumijeva naravno i jedno i drugo. Zbog toga treba dobro da obratimo pažnju na svoju dušu, da vidimo šta u njoj ne valja šta se u njoj izvitoperilo, šta se dogodilo unutra. Sigurno, često imamo dosta problema, nekada smo ih svjesni, nekada ih nismo svjesni, ali kad postanemo svjesni, onda lakše možemo da ih riješimo, pa nam zato treba ispovijest kod sveštenika, da milost Božija koju sveštenik prizove da nas razriješi od raznih nedoumica, duševnih tjeskoba, grjehova tame i svega onoga što vezuje i okiva naše unutrašnje biće i što ga porobljava i muči, i to je jedan blagosloveni lijek koji je neophodan“.
Istorijski kontekst ikonoboračke krize
,,Nije slučajno, što je Sveta Crkva ustanovila da baš na ovaj dan Prve nedjelje Časnog Posta proslavimo i jednu veliku istorijsku pobjedu koja se dogodila u istoriji Crkve Božije. Naime, preko 100 godina Crkvu Božiju, narod Božiji je bila zahvatila ikonoboračka kriza. Obezboženi i osiljeni carevi (toga vremena) su iz nekih političkih razloga i ko zna iz kakvih sve motiva pokrenuli to veliko zlo da se ikone izbacuju, da se lome, da se spaljuju, da se svete mošti iz crkava izbacuju. Naravno, to nije moglo zaživjeti, ali, kad neka osiljena vlast, a znamo mi to, prešlo je preko nas svega i svačega u našoj istoriji, kako to biva, kad ona krene, onda se mnogi upregnu u to, pa su se i pojedina sveštena lica bila u to zlo upregla, ali nikako to zlo nije moglo da preovlada. Bio je toliki veliki otpor u Crkvi, mnogi su postradali braneći svete ikone, to je bilo vrijeme osmog i devetog vijeka“. – rekao je Mitropolit Joanikije.
Istaknute svete ličnosti u borbi protiv ikonoboračke krize i pobjeda nad njom
Mitropolit Joanikije je dao poseban osvrt na istaknute ličnosti koje su istrajale u borbi protiv ove opasne i dugotrajne jeresi, navodeći četiri carigradska patrijarha Germana i Tarasija, Nikifoa i Metodija kao velike ispovjednike i mučenike za pravu istinsku vjeru:
,,Zapravo, kad sada gledamo sa jedne istorijske distance to je bila jedna velika epoha. Iako je bilo veliko zlo, ali su se pojavile i velike ličnosti koje su se tome zlu oduprle. Pa evo da pomenemo neke koje ćemo i danas kada budemo čitali Oros Nedjelje Pravoslavlja. Pomenućemo četiri carigradska patrijarha: German i Tarasije, Nikifor i Metodije kao ispovjednici i mučenici za pravu istinsku vjeru, svi su stradali, svi su bili progonjeni do krvi, ali Bog im je dao te su pobijedili i izdržali i branili. Sveti Metodije koji je i postao patrijarh baš te godine kada je završena ta ikonoboračka kriza. On je bio velika ličnost, veliki teolog, crkveni pjesnik, poznat do dana današnjega i brojne pjesme u crkvi koje pjevamo, potiču baš od njega. On se javio kao pobjednik među njima i mnogi drugi učitelji Crkve Božije, veliki teolozi, veliki mislioci: Sveti Jovan Damaskin, Prepodobni Teodor Studit i mnogi ispovjednici“.
U drugom dijelu Vladika se osvrnuo i na održavanje Svetog Sabora pod predsjedništvom svetog Metodija i blažene carice Teodore, koji se sastao 11. marta 843. godine, u prvu nedjelju Časnog Posta i koji potvrdi sveti Sedmi Vaseljenski Sabor Nikejski i vaspostavi poštovanje svetih Ikona i proglasi svečano praznik Toržestva Pravoslavlja, koji se od tada praznuje svake prve nedjelje Velikog Posta, kada se u Pravoslavnim Crkvama čita Sinodik Pravoslavlja, to jest saborno ispovjedalje Pravoslavne vjere i anatemisanje svih jeresi i jeretika. Ovaj dakle praznik ustanovi blažena carica Teodora, i sa cijelim Saborom episkopa, monaha, dvorjana i naroda svečano u litiji povrati svete Ikone u crkvu Svete Sofije i u ostale hramove. Tako bi povraćen Crkvi Pravoslavnoj njen božanski ukras – svete Ikone, a takođe i svi sveti ispovjednici i stradalnici za česne Ikone biše povraćeni iz tamnica i progonstava.
Značaj Nedjelje Pravoslavlja
,,Kada imamo neku krizu kao što je to u našem životu, koje prevladamo, onda dođe neka svježina i neka radost i nove, sile i snage se pokrenu u nama. Tako je Crkva kada je pobijedila tu krizu dugotrajnu, tešku i vrlo opasnu za njezino biće, ona je dobila novu snagu i novi zamah, ona je prosto potvrdila svoje biće, svoju misao i svoj identitet, i krenula onda sa novim zamahom da se širi, gdje je nastalo to širenje Crkve i među Slovenskim narodima. Upravo poslije Ikonoboračke krize počinje velika propovjed Jevanđelja Hristovoga među slovenskim narodima koji su do tada bili pagani, čamili u tami, neznaboštva i upravo iz Carigrada sa blagoslovom Patrijarha Fotija dobijamo taj blagoslov, dolaze nam, Sveta braća Kirilo i Metodije i možemo biti srećni, imamo taj doživljaj svježine vjere uvijek u našoj duši, što smo primili tu svježinu vjere u zamahu nove hrišćanske propovjedi i zato imamo puni razlog da ovaj dan tako svečano obilježavamo draga braćo i sestre i da slavimo Nedjelju Pravoslavlja“. – Poručio je na kraju svoje arhipastirske besjede Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Boris Musić
