U nedjelju 23. po Pedesetnici, 1. decembra 2024. godine, odslužena je Sveta arhijerejska liturgija u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, kojom je predstojao Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i više desetina sveštenstva uz veliko prisustvo vjernog naroda u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.
Nakon čitanja jevanđelskog začala (Lukino Jevanđelje 8,26-39) koje nam govori o iscjeljenju bjesomučnoga iz zemlje gadarinske, svima sabranima se obratio protojerej Ostoja Knežević, koji je u uvodnom dijelu besjede rekao da ova jevanđelska priča svjedoči o čudu koje je učinio Gospod Isus Hristos oslobodivši od demona bjesomučnog čovjeka, a u kojoj se vidi sva prljavština, lukavstvo i zlo nečiste sile koja satire i unižava čovjeka, a sa druge strane se boji i nemoćna je pred silom Božijom:
,,Ova jevanđelska priča najprije svjedoči o velikom čudu oslobođenja bjesomučnog čovjeka, velika nečista sila koja je opsjednula ovoga čovjeka i koja je od njega napravila najstrašniji prizor među ljudima, U tome se prepoznaje i sva prljavština i lukavstvo i zlo nečiste sile koja vidimo sa jedne strane satire i unižava čovjeka, a sa druge strane boji se pred silom Božijom“.
On je podsjetio da je u ovoj jevanđelskoj priči sadržana i velika pouka koja otkriva da ako činimo dobro djelo, treba da ga činimo iz ljubavi prema onome kome činimo i iz ljubavi prema Bogu koji nam je dao svakoga našeg bližnjeg, a ne iz interesa i proračunatosti:
,,U ovoj jevanđelskoj priči je i jedna velika pouka nama koji uvijek nekako gledamo da zadužimo ljude, da ih vezujemo za sebe, da ih obavežemo, da nam budu zahvalni za svako dobro djelo, za svaku sitnicu ako smo je nekada prema njima učinili. A šta je sve to što mi možemo ljudima da učinimo u poređenju sa ovim što je Gospod učinio ovome čovjeku oslobodivši ga od neduga, od demonske i nečiste sile i učinivši ga ponovo čistom tvari i vrativši mu onu prvosazdanu, čistoću i ljepotu i vrativši mu ljudsko dostojanstvo. Tako nas Gospod kroz ovu priču poučava ako činimo dobro djelo, da ga činimo iz ljubavi prema onome kome činimo i iz ljubavi prema Bogu koji nam je dao svakoga našeg bližnjeg, dao nam svu tvorevinu zemaljsku da je volimo i da činimo dobro i kada činimo dobro da ga činimo Boga radi i da se time ne hvalimo“.
Prota Ostoja je izrazio nadu da će ovaj Božićni post donijeti istinsku promjenu života, naočito slobodu od ljenosti, zavisti i raznih iskušenja koja nas pritiskaju:
,,Nije tajna da se mi Hrišćani uvijek kada počinjemo da postimo ove višednevne postove nadamo da ćemo u ovom periodu posta, promijeniti svoj život, da ćemo promijeniti svoje navike, da ćemo se osloboditi od ljenosti, od zavisti, od raznih iskušenja koja pritiskaju nas u našem zemaljskom životu. Jer kada postimo onda nekako imamo više snage i skoposti da se uhvatimo koštac sa svojim nedostacima.
Upravo zato je ova priča korisna i važna za nas, da vidimo da li smo spremni da mijenjamo svoj um, svoje navike, da uzrastamo u vrlini, da uzrastamo u dobrim djelima, da uzrastamo u Boguljublju i u bratoljublju“.
,,Apostol Pavle kaže u današnjoj poslanici Efescima, da smo blagodaću Božijom svi spaseni, ne djelima i da je ta blagodat dar i da se niko ne hvali. Ova poruka je takođe veoma značajna za nas, jer mi vrlo lako padnemo u iskušenje, da ako se uhvatimo za onaj najmanji podvig ili za ono najmanje dobro djelo, da mislimo da smo mi zaradili svoje spasenje i da smo ga osigurali. A Sveti Apostol nas podsjeća da je upravo blagodat Božija ona koja nas spasava i da je to dar koji se dobija kako on kaže kroz vjeru, ne kroz djela, iako su i djela svakako bitna, jer na drugome mjestu Sveti Apostol Jakov kaže da je vjera bez djela mrtva“. – poručio je na kraju svog pastirskog slova protojerej Ostoja Knežević.
Nakon zaamvone molitve Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je rekao da nas post, molitva i pokajanje vraćaju u naručje Božije kao i to da nas post zapravo vraća samima sebi i bližnjima svojim, poželivši pritom da post svima bude na radost i da donese veliki blagoslov svima:
,,Neka da Gospod da ovaj časni post svima bude na radost i da donese veliki blagoslov svima vama, vašim porodicama, vašim domovima, vašem potomstvu. Da promjenimo na bolje svoje misli, da oplemenimo svoja osjećanja, da odbacimo loše navike, da odbacimo svaku mržnju i pakost, zlopamćenje i sve ono što kvari naš život i što kvari naše međusobne odnose. Post, molitva i pokajanje nas vraćaju u naručje Božije, vraćaju nas samima sebi, vraćaju nas bližnjima svojim. Ako znamo da se kajemo i da se popravljamo, onda je to pravi i istinski put i radosti i novog života i spasenja“.
Mitropolit Joanikije je potom poručio da je veoma važno da se molimo u toku posta i za svoje spasenje ali i za spasenje naših bližnjih, naročito u cilju izmirenja u svijetu, budući da je mnogo ratova i stradanja na čitavoj planeti:
,,Da se molimo u toku ovoga posta i za svoje spasenje i za spasenje naših bližnjih, i da se vrati koliko je to moguće mir u ovaj svijet, vidi se veliko uznemirenje u cijelom svijetu, proliva se nevina krv, narodi su se zavadili i zaratili i prosto se ne vidi da je neko spreman u ovom momentu da radi o miru. Ali mi hrišćani treba da se molimo Bogu da bude što manje rata, što manje prolivanja bratske krvi, što manje stradanja nevinih, što manje pogibija vojnika i da se molimo da dođe do izmirenja i da dođe do prekida vatre i do prekida prolivanja krvi“.
Mitropolit Joanikije je naglasio da milost Božija – blagodat koja drži i čuva ovaj svijet obnavlja našu pamet i naše misli, naša osjećanja i uliva u srca naša ljubav, ne samo prema bližnjima i prema prijateljima, nego i prema neprijateljima, te da je upravo milost Božija i blagodat ono ka čemu hrišćani treba uvijek da teže i da to uvijek žele:
,,Ne rješavaju sve atomske bombe, nego mnogo više rješava milost Božija, blagodat koja drži i čuva ovaj svijet, koju mi neprestano prizivamo, ona obnavlja našu pamet i naše misli, naša osjećanja i uliva u srca naša ljubav, ne samo prema bližnjima i prema prijateljima, nego i prema neprijateljima. To je ono što hrišćani uvijek treba da žele i da prema tome teže, da se useli Božija blagodat, Božija milost, Božija mudrost u srca svih nas, u srca svih ljudi, da ona opredjeljuje i naše odluke i sve ono što u životu radimo“.
,,Post je izuzetna prilika da se popravimo, da krenemo ka oboženju, da odbacimo ono što ne valja i to je već veliko djelo i veliki doprinos, ne samo za nas, nego za cio svijet. Kažemo mi hrišćani da post i molitva čine čuda, zaista čine čuda, ali ta čuda počinju od naših srca, od naših misli, dobra promjena u našim mislima, u našim raspoloženjima, promjena prema dobru, prema volji Božijoj da se usmjerimo, to je već jedno malo čudo. A kada krenemo da činimo dobro, svaki od nas može da učini ne samo neka mala dobra, neka mala djela, nego može i da učini veoma, veoma mnogo za spasenje naše i naših bližnjih“. rekao je na kraju svog arhipastirskog obraćanja Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Boris Musić
