Na dan kada naša Sveta crkva proslavlja praznik Svetog velikomučenika Dimitrija Solunskog Čudotvorca, 8. novembra 2024. godine, odslužena je Sveta arhijerejska liturgija u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, kojom je predstojao Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Visokopreosvećenom Mitropolitu sasluživali su protojereji-stavrofori: Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević, Predrag Šćepanović, Branko Vujačić, Nikola Pejović i Igor Balaban, jereji: Velimir Bugarin i Konstantin Dojić, kao i jerođakon Sionije (Zorić) i đakon Vedran Grmuša.
Nakon čitanja jevanđelskog začala sabranima se obratio protojerej Igor Balaban, arhijerejski namjesnik zetski, koji se u uvodnom dijelu besjede osvrnuo na unutrašnju, duhovnu borbu svakoga čovjeka, navodeći pritom primjer svjedočanstva hrabrosti i jake vjere koji se ogleda u životopisu Svetog Dimitrija Solunskog:
„Svako od nas svakoga dana, nažalost, makar većina nas, ponekad prinese žrtvu tom zlatnom teletu (idolu neznabožačkom). Nekom zlatnom teletu svoje sujete, zlatnom teletu svoje strasti, svoga uma i domišljaja i to činimo često – svako od nas svakoga dana. A kako su se borili najbolji među nama? Danas upravo proslavljamo jednoga od njih.“
Prota Igor je potom zaključio da je Sveti Dimitrije veliki svjedok Hristove ljubavi i Hristove vjere koju je ispovijedao javno, privodeći svojim djelima Hristovoj vjeri mnoge ljude:
„Mi, vrlo često, danas nismo spremni da žrtvujemo ni mali dio svojega komfora. Da se predamo na žrtvu, da se prinesemo kao žrtva, da se odreknemo bilo čega, da bi išli Božijim putem. A šta je učinio taj veliki čovjek, taj veliki svjedok Hristove ljubavi i Hristove vjere? Sveti Dimitrije je bio iz vrlo znamenite porodice, otac mu je bio vojvoda solunski, a on sam je, poslije očeve smrti, bio postavljen za carskog namjesnika u Solunu. Sve te počasti je primio, ali kad je došao trenutak da bira između strasti, slasti ovoga svijeta i da li će ga ljudi poštovati, da bira da li će biti u milosti bezbožnog cara ili Carstva Božijega, vrlo jasno je ispovijedio vjeru Hristovu, i ne samo ispovijedio za sebe tajno, nego je ispovijedao javno i pred drugima, privodeći i druge Hristovoj vjeri svojim djelima.“
Otac Igor je u daljem obraćanju dao osvrt i na značaj i dublji smisao proslavljanja žrtve i končine nekog svetitelja, pa i Svetog Dimitrija, budući da proslavljamo baš dan kad je Sveti Dimitrije dao život svoj za vjeru:
„Sveti Dimitrije je svoj izbor napravio za svagda i zbog toga ga proslavljamo. Pitaju nas često, kako to proslavljate dan kad je neko umro i kad je ubijen? Zašto ne proslavljate rođendane? Zašto ne proslavljate neke pobjede? Onaj ko to pita, ne razumije Božiju poruku, ne razumije Hristovu poruku, ne razumijemo je ni mi često, ali makar vjerujemo, pokušavamo u nju da vjerujemo. Mi proslavljamo baš dan kad je Sveti Dimitrije dao život svoj za vjeru zato što smatramo da je tada izvojevao najveću pobjedu u najznačajnijoj borbi svojega života – u borbi sa unutrašnjim sobom, sa svojim slabostima, izabrao je vječni život naspram ovoga vremenskoga života koje dođe i prođe. Zato se i mi okupljamo u spomen njegov i u ime Boga našega i sjećamo se njegovih podviga. Da bi njegov podvig za svakog od nas bio pouka, da u svome životu uvijek izaberemo Hristovu stranu, da uvijek izaberemo Hristov put, a ne put koji svijet nudi, ne put koji nam nalaže naš pali um i naša mala pamet“, poručio je na kraju pastirske besjede protojerej Igor Balaban.
Nakon zaamvone molitve Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je rekao da je sam Gospod Svetoga Dimitrija udostojio velikih darova i velikih čudesa zbog njegove vjere, posebno zbog njegove ljubavi prema Crkvi, njegovih stradanja za Hrista i za Crkvu Božiju, udostojio velikih darova i velikih čudesa.
Mitropolit Joanikije je naglasio da je sav život Svetog Velikomučenika Dimitrija uzvišena pjesma Bogu živome:
„Imao je živu vjeru u svome srcu, a kada je došao momenat da je posvjedoči, on je posvjedočio hrabro, odlučno i do kraja, i Bog ga je obdario jednim rijetkim darom među svetiteljima. Darovao je njegovim Svetim moštima tu silu i tu blagodat da toče, sveto cjelebno i čudotvorno miro kao naročiti znak Duha Svetoga u kojeg se obukao Sveti velikomučenik Dimitrije, obukavši se u vječnu i neprolaznu slavu.“
Mitropolit Joanikije je podsjetio da je Sveti Dimitrije svojim životom i primjerom postao nadahnuće i utvrđenje i zaštita Crkvi Božijoj kroz sva vremena, ali i našem narodu koji ga je prizivao i imao njegovu pomoć i zaštitu u teškoćama i nevoljama:
„Sveti Dimitrije je dao ovaj privremeni život za Crkvu, za Hrista Gospoda, za svetu pravoslavnu vjeru i postao nadahnuće i utvrđenje i zaštita Crkvi Božijoj kroz sva vremena, zato ga mnogi u našem narodu proslavljaju kao svoju krsnu slavu i zajedno sa Svetim velikomučenikom Georgijem prizivaju u nevoljama i tjeskobama, a naročito u ratovima, kojih je bilo mnogo. Da pomogne Crkvi Božijoj i da pomogne hrišćanima da odbrane slobodu vjere i slobodu našega naroda.“
Na kraju Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je poželio svima slavarima da im proslava njihovog nebeskog pokrovitelja bude na zdravlje i na spasenje, da im Sveti Dimitrije bude na pomoći i veliki zastupnik i pokrovitelj u sve dane njihovog života na mnoga i blaga ljeta.
Tekst, foto: Boris Musić
