Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je na Savindan, 27. januara, Svetu službu Božiju u Crkvi Svetog Save u Tivtu, uz sasluženje sveštenstva kotorsko-tivatskog namjesništva i bratstva manastira Miholjska Prevlaka.
Po zaamvonoj molitvi hram je ophodila litija, nakon koje je Vladika blagosiljao slavske darove.
Na kraju Svete arhijerejske liturgije čestitajući praznik, Mitropolit Joanikije je podsjetio na žitije Svetoga Save koji se od najranijeg svoga djetinjstva trudio svim svojim bogočežnjivim srcem, da ugodi Gospodu i proslavi Njegovo sveto ime.
“Da u svome srcu načini stan Bogu živome, da u njemu ne budu nikakve strasti zemaljske, da od svega očisti svoje duhovno biće kako bi se u njemu mogla nastaniti Božija svjetlost i milost, i kako bi napravio u svome srcu mjesto za Hrista Gospoda, jer Bog tvorac neba i zemlje, koji obuhvata sva nezamisliva i nedomisliva prostranstva, najviše želi da se nastani u ljudskome srcu. I Sveti Sava se kao svetogorski podvižnik i pustinjak i ktitor manastira Hilandara, i svakako najugledniji svetogorac svoga doba, ispunio silom Duha Svetoga, silom Božije mudrosti i ljubavi, istine i pravde, i postao sasud Svetoga Duha”, besjedio je Mitropolit Joanikije.
Podsjetivši da je Sveti Sava prvi srpski arhiepiskop, Vladika je naglasio da, iako su prilike bile možda već sazrele da se osnuje samostalna Žička arhiepiskopija, to ne bi bilo moguće da nije bilo jedne takve ličnosti te da je Božiji promisao njega doveo i postavio na to mjesto.
“On se vratio sa Svete Gore obučen u silu s visine kao apostol Hristov da propovijeda Jevanđelje svome narodu i da ustrojava samostalnu Žičku arhiepiskopiju sa njenim episkopijama, od kojih je jedna osnovana ovdje na Prevlaci”, rekao je Mitropolit.
Pošto nije bilo prilike da se obnovi ta episkopija, u Tivtu je podignut Hram Svetoga Save da se na takav način njeguje spomen na svetu i slavnu Zetsku episkopiju, iz koje je kasnije nastala Mitropolija crnogorsko-primorska i od Svetoga Save do danas ona nije prekidala svoj kontinuitet. Kao mnogo važno, podvukao je to kome se neko veliko djelo povjerava, a Božiji čovjek je svetitelj preko koga je Gospod Isus Hristos ustrojavao svoju Crkvu srpskom narodu, pomjesnu Žičku arhiepiskopiju iz koje će kasnije nastati Srpska patrijaršija.
“Na svakom djelu Svetog Save stoji pečat njegove svete ličnosti. On je utemeljio naš rod u svetoj pravoslavnoj vjeri. Srbi su bili primili hrišćanstvo i prije Svetoga Save, imali smo i hramove i svetitelje, imamo Svetoga Jovana Vladimira. Dosta su bili kolebljivi zato što nijesu imali svoju samostalnu Crkvu i zato što na njenom čelu nijesu bili sinovi iz našega roda, ali ni to ne bi bilo dovoljno da se vjera pravoslavna ukorijeni u našem narodu tako duboko, da je nije ukorijenjivao bogomudri i ravnoapostolni Sveti Sava.”
Ukazao je na činjenicu da je Sveti Sava spojio u svojoj ličnosti veliki podvig i veliku molitvenost, veliko obrazovanje i velike organizatorske sposobnosti, što se rijetko gdje može naći.
“U Svetome Savi se to sve spojilo i sve što je on blagoslovio, bilo je blagosloveno. Svemu je dao život, svemu je udahnuo Duha Svetoga te njegovo djelo živi i nastavlja se kroz sva vremena i poslije njegovoga upokojenja. Zapravo, on se javlja kao nebeski zastupnik svoga roda i svoje Crkve. Njemu je Bog dao tu slobodu zbog njegovih velikih trudova i podviga Boga radi, da stoji pred Prestolom Božijim i da nas sve zastupa svojim svetim molitvama te napreduje i njegova Crkva i srpska kultura i duhovnost i manastiri, i taj kontinuitet se produžava kroz vjekove.”
Konstatujući da i u ovo naše vrijeme doživljavamo veliku duhovnu obnovu koja je počela prije 30-ak godina, posebno je naglasio da smo svjedoci šta ta obnova znači kada se naš narod objedini oko Hrista Gospoda, oko svojih svetinja, oko Svetog Save i Svetog Vasilija Ostroškoga i Petra Cetinjskoga, misleći na litije za odbranu svetinja koje je predvodio s neba Sveti Sava.
“To je bio nebeski dar našem rodu. Zato što smo se objedinili oko naših svetinja, zato su nas i Bog i sveci pogledali i blagoslovili i objedinili, udahnuli nam novu snagu da idemo putem Svetoga Save, putem koji vodi u život. Njegovo djelo je takvo da ono ne zastarijeva, ono stalno cvjeta i naš rod cvjeta, hvala Bogu, iako prolazimo kroz velika i najteža iskušenja”, rekao je Visokopreosvećeni Mitropolit Jonikije.
Osvrnuvši se na svetosavske svečanosti, prije svega sabiranje na svetim bogosluženjima u našim crkvama i manastirima, a onda i na svenarodne svečanosti po svim gradovima u Crnoj Gori, kazao je da danas sva djeca koja dolaze u crkvu znaju himnu Svetoga Save te da se tako i nadahnjuju duhom Svetoga Save:
“I to je svetosavski rod koji raste i cvjeta i neka Bog da da napreduje i neka ga grije duh i ljubav Božija preko molitava Svetog oca našeg Save, prvog arhiepiskopa srpskog. Srećna vam slava časni oci, draga braćo i sestre i svi vi koji ste uključeni u život ovoga hrama. Neka vas molitve Svetoga Save prate i neka vas njegova desnica s neba blagosilja i donosi svaku radost i svaki blagoslov u vaše domove i porodice. Amin, Bože daj i sada i uvijek i kroza sve buduće vjekove. Daj Bože”, zaključio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Nakon što su djeca Vladiku obradovala sa par recitacija, podijeljeni su poklon paketići.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
