U okviru manifestacije „U svjetlosti Hristovog Vaskrsenja – Bokelji Svetom Savi i Prevlačkim mučenicima“, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije sa Njegovim preosveštenstvom Episkopom zahumsko-hercegovačkim g. Dimitrijem i sveštenstvom večeras, na praznik Spaljivanje moštiju Svetog Save na Vračaru, predvodio je litiju sa moštima Prevlačkih mučenika i osveštao krstove za Hram Svetoga Save u Tivtu.
Litija je krenula od Crkve Svetoga Save do gradske rive Pine, gdje su svečano dočekane mošti Svetih prevlačkih mučenika, koje su brodom prevezene iz manastira Miholjska prevlaka. Nakon što je prošla ulicama Tivta, litija se vratila do Crkve Svetog Save gdje se sabranima obratio Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije.
Poželjevši da mošti Svetih prevlačkih mučenika donesu blagoslov i Hramu Svetoga Save i ovome gradu i njegovim žiteljima, Mitropolit Joanikije je kazao da je u žitije Svetoga Save ušlo mnogo podataka iz vremena njegovoga zemaljskoga života, ali da se njegovo žitije dopisuje do dana današnjega i dopisivaće se do skončanija svijeta i vijeka. Jer, objasnio je, Sveti Sava se projavljuje svojim dejstvom iz naručja Božjeg i rukovodi sa nebesa svoj rod i mnoga znamenja čini štiteći svoj narod i upućujući ga na pravi istinski put.
“U njegovo žitije svakako jedan od važnih podataka je obnova Manastira Svetih arhanđela Mihaila i Gavrila na Prevlaci. Bila je tu nekada stara svetinja pa je bila zapustjela i on je obnovio i tu uspostavio sjedište stare svetosavske Zetske episkopije iz koje je izrasla Mitropolija crnogorsko-primorska. I to je kontinuitet više od 800 godina, kontinuitet života, kontinuitet molitvenoga podviga i sabiranja naroda Božjeg oko naših svetinja. Kontinuitet pamćenja i naše istorije u kojoj je mnogo bilo stradanja i mnogo raspeća”, besjedio je Vladika.
Istakavši da je jedno od najvećih raspeća, koje je doživio srpski narod poslije Kosovskog boja, bilo spaljivanje moštiju Svetog Save na Vračaru, kazao je da su bezbožni Turci mislili da će ukloniti svetitelja iz duše srpskog naroda kada spale njegove mošti. Međutim, ispostavilo se, kao što pjesnik reče, Svetitelj je tražio mjesto za hram na Vračaru, a zlotvor mjesto za sažig njegovih svetih moštiju.
“Iz posmrtnog mučeništvo Svetoga Save, kao od Krsta Hristovoga, izlio se novi i veliki blagoslov na naš narod i dogodilo se suprotno onome što je zlotvor mislio. Naš narod, koji je i do tada bio vezan za Svetoga Savu kao za svoga duhovnog oca, još više se priljubio za njega i njegovo nebesko pokroviteljstvo”, kazao je Mitropolit, podsjetivši da je poslije spaljivanja njegovih moštiju naš narod još više krenuo stazama Svetog Save. Nakon toga Gospod srpskome rodu šalje novoga Svetoga Savu – Svetoga Vasilija Ostroškog Čudotvorca. I kao što je Sveti Sava čudotvorio svojim moštima u manastiru Mileševa, tako Sveti Vasilije Ostroški čudotvori svojim moštima do dana današnjega iz ostroške svetinje i izliva blagodat, milost i iscjeljenje, duhovno i tjelesno, na naš rod.
Po njegovim riječima u žitije Svetoga Save ušla je i istorija tivatskog hrama, koji je podignut u drugoj polovini dvadesetog vijeka, a koji je iznikao iz moštiju Svetih prevlačkih mučenika i pamćenja našega naroda na veliku svetosavsku svetinju – manastir na Prevlaci. Izgradnja Hrama Svetoga Save je pripremana još prije Drugog svjetskog rata, ali do nje nije došlo zbog rata koji je to spriječio na izvjesno vrijeme. Ali naš narod koji zna da čuva i kontinuitet i pamćenje, nije odustao od ovoga hrama i on je podignut u vrijeme tvrde komunističke vladavine, što je, ocijenio je Vladika, projava milosti i blagodati Božije, koji je izlio Sveti Sava. Tome svjedoči i ova litija sa moštima Svetih prevlačkih mučenika koja se već 23 godine održava.
“Sveti prevlački mučenici su duhovni potomci Svetoga Save. Oni su postradali prije spaljivanja njegovih svetih moštiju i njihovo stradanje je bilo ukazanje na posmrtno stradanje Svetoga Save – na spaljivanje njegovih svetih moštiju. A danas, upravo na taj dan, donosimo svete mošti kao blagoslov ovome gradu, i kao blagoslov i Svetoga Save i novoprojavljenih Mučenika prevlačkih”, kazao Mitropolit crnogorsko-primorski.
U nastavku je poučio sabrane da kada poštujemo svete mučenike, iako znamo istoriju i na koji način i od koga su oni postradali, mi prije svega gledamo na njihovu vjeru i njihovu svetu službu i žrtvu:
“I na takav način se njihovim primjerom osnažujemo i oplemenjujemo i proslavljamo Hrista Gospoda, koji je na njihove svete mošti izlio svoju blagodat i milost i na takav način pokazao njihovu pravednost, a nama svoju ljubav da se okupljamo oko njihovih svetih moštiju. Ako se oko njih budemo okupljali, onda se okupljamo i oko spomena Svetoga Save i što je najvažnije oko imena Božjega, objedinjeni u našoj svetoj vjeri, blagodaću Presvetoga Duha oplemenjeni, ujedinjeni i osnaženi silom Časnoga i životvornoga krsta Hristovoga i Njegovoga Vaskrsenja.”
Iako je strašan i užasan spomen na događaj spaljivanja moštiju Svetoga Save, svako narodno sabiranje oko svetinja, oko imena Božjega i svetih mučenika je praznik i Sveti Sava i na ovaj dan sve nas grije svojom milošću i izliva Božiju blagodat na nas, a to, poručio je Vladika Joanikije, svjedočimo obnovom našega zajedništva i naših svetinja.
“Danas su osveštani novi zlatni krstovi na ovome Hramu Svetog Save u Tivtu, da blistaju nad ovim gradom i da sila Časnoga krsta štiti i ovaj grad i sve one koji žive u njemu. Zato su naša srca danas radosna što uz ovaj praznik i molitvu, vidimo da se naša Crkva stalno obnavlja i da se stalno nešto novo i lijepo događa. Zato blagodarimo i sveštenstvu ovoga svetoga hrama i mnogim dobrotvorima koji su dali svoj prilog da se započne nova obnova ovoga Svetoga hrama i njegovo uljepšavanje.”
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je gospodina Stanka Berberovića iz Tivta, odlikovao posthumno arhipastriskom gramatom za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, naročito za požrtvovani trud i rad na organizaciji crkvenog života pri Hramu Svetog Save u Tivtu. Gramata je uručena njegovoj porodici.
Arhipastriskom gramotom je odlikovan i Aleksandar Lugonja iz Praga za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, naročito za nesebičan prilog u vidu dva krsta na kupoli i zvoniku Hrama Svetog Save u Tivtu.
Nakon odslužene večernje službe, crkveno-narodna manifestacija “U svjetlosti Hristovog Vaskrsenja – Bokelji Svetom Savi i Prevlačkim mučenicima” završena je u tivatskom Centru za kulturu, saborom pravoslavnih horova Boke. U smotri horova su učestvovali: Dječiji hor SPD „Jedinstvo“ iz Kotora, Dječiji hor „Cvrkutići“ iz Herceg Novog, Pjevačka grupa „Prepodobna Kasija Konstantinopljska“ iz Herceg Novog, Dječiji hor „Sveti prevlački mučenici“ iz Tivta, Crkveni hor „Sveti Vasilije Ostroški“ iz Kumbora, Crkveni hor „Sveti Evstatije Prevlački“ iz Budve, Crkveni hor „Sveti Sava“ iz Herceg Novog, SPD „Jedinstvo“ iz Kotora i Crkveni hor „Sveti prevlački mučenici“ iz Tivta.
Duhovno sabranje pravoslavnih Bokelja organizovali su Mitropolija crnogorsko-primorska, Srpska pravoslavna crkvena opština tivatska i Hram Svetoga Save.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
