Njegovo Visokopreosveštentvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, na Teodorovu subotu Svetu službu Božiju u crkvi Svetog velikomučenika Georgija i Sveta 42 novomučenika momišićka, povodom slave ove svetinje – praznika Momišićkih novomučnika.
Sasluživalo mu je sveštenstvo Mitropoije crnogorsko-primorske.
U liturgijskoj besjedi nakon čitanja Jevanđelja protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski-namjesnik podgoričko-kolašinski rekao je da se danas sjećamo Momišićkih mučenika koji ni po čemu nijesu drugačije posvjedočili Hrista nego što su to učinili Sevastijski mučenici ili onih četrdeset Amorejskih mučnika koje smo proslavili prije neki dan.
“I ovaj spomen na mučenike nas podsjeća da ni oni svi ovako pobrojani nijesu neki incident, nešto neobično u istoriji Crkve, nego je istorija Crkve i našega naroda protkana i prožeta ovakvim istim stradanjima, gdje u jedan dan stradaju mnogi i gdje u jedan dan stradaju Hristovi mladenci, djeca”, rekao je on.
Na kraju bogosluženja blagosiljan je i prelomljen slavski kolač. Ovogodišnji kum slave Nebojša Azarić kumstvo za narednu godinu je predao Aleksandru Drekaloviću.
Mitropolit Joanikije je rekao da je momišićka crkva za naše oči mala, ali je zato velika po svome duhovnome značenju, i velika i slavna.
Rekao je da su Sevastijski mučenici među poslednjima koji su stradali u vrijeme gonjenja ranohrišćanske Crkve, a njihov spomen je sve svjetliji kako vrijeme prolazi. Toliko je njihov praznik znamenit, da se računa da obilježava vrijeme i dijeli proljeće od zime.
“Sa njihovim spomenom nastaju dani proljeća, dani svjetlosti, dani vaskrsenja Hristovog. Uvijek ih proslavljamo u vrijeme Časnoga posta, ali njihov praznik uvijek izdvajamo i slavimo. Sa njima proslavljamo i 42 mučenika momišićka, svojicu sveštenika i četrdeset đaka postradalih krajem sedamnaestoga vijeka. Žrtva nevina, čista”, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski.
Rekao je da su ta vremena bila teška vremena turskoga jarma, ali su, s druge strane, to bila slavna i velika vremena.
“To je vrijeme Svetog Vasilija Ostroškoga i Svetoga Stefana Piperskoga, vrijeme velikih podvižnika ostroških, dvojice Isaija, prethodnika Svetog Vasilija Ostroškoga – vrijeme svetih Božjih ljudi, Božjih ugodnika. A Sveti Stefan Piperski bio je savremenik ovih događanja. Već je bio u dubokoj starosti. I sigurno je mnogo suza prolio zbog stradanja djece i sveštenika ovdje u Podgorici”, naglasio je on.
Vladika je dodao da je to bilo i vrijeme Vladike Danila Petrovića.
“I možete onda lako shvatiti odakle Petrovićima tolika sila duha i tolika sigurnost na njihovom putu: zato što su imali takve učitelje i takve velike prethodnike, kao što je Sveti Vasilije i prepodobni Stefan Piperski”, podsjetio je Mitropolit Joanikije.
Rekao je da Petrovići nijesu samonikli.
“Jesu velika i značajna loza, potiču od staroga srpskoga plemstva svakako, ali su imali i velike prethodnike”, rekao on.
U tim vremenima su, rekao je Mitropolit Joanikije, monasi i sveštenici dijeli i zlo i dobro sa svojim narodom.
“Pa su ovi sveštenici sigurno bili učitelji ovoj djeci i, eto, sa njima su zajedno postradali. Ta njihova žrtva je ravna žrtvi Mučenika sevastijskih. I danas proslavljamo dvostruku praznik – i prvih mučenika iz prvih vremena i iz nešto novijih vremena. Evo, ovaj mali hram čuva toliku istoriju i toliko predanje”, poručio je Mitropolit Joanikije.
Potom je otvorena izložba ikonostasa braće Đinovski. Govorili su istoričar umjetnosti Živko Radović i otac Aleksandar Lekić.
Svetkovovanje praznika nastavljeno je slavskom trpezom hrišćanske ljubbavi i prazničnim programom koji su u čast djece mučenika priredila djeca polaznici vjeronauke pri ovom hramu.
Radosav Rajo Vojinović
Foto: Željko Drašković