Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije služio je sa sveštenstvom, u treću nedjelju po Pedesetnici, na praznik Svetog Tihona Amatunskog Čudotvorca, 29. juna 2025. godine, Svetu arhijerejsku liturgiju, u Sabornoj crkvi Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću.
Riječju arhipastirske besjede sabranima se obratio Visokopreosvećeni Mitropolit Metodije, osvrnuvši se na pročitano Sveto jevanđelje u kome se, između ostalog, kaže da je oko svjetiljka tijelu i ako oko bude zdravo, tijelo će svijetlo biti.
„Čuli smo u Svetom jevanđelju divnu priču koju kaže Hristos na gori, besjedeći, a veliki narod, okupivši se oko Njega, ispeo se na goru i onda je govorio istine života. Kaže da je najbitnije u našem životu da imamo vrata na kući. Ako je oko svijetlo, onda će i cijelo tijelo biti svijetlo ako je ono zdravo; ako nije cijelo tijelo će potamniti, odnosno, um ako je svijetao i prost, u smislu da sve prihvata sa vjerom i povjerenjem od Boga, onda će i duša da bude zdrava i svijetla. To je velika i ključna istina i prelomna tačka u duhovnom životu svakog hrišćanina, hrišćanske zajednice, Crkve uopšte, ta priča o svjetlosti uma i njegovoj čistoti kao vratima koja sprečavaju sve ono što je nečisto i nedostojno unutrašnjosti ljudske duše, ljudskog srca. Kao što imamo ovaj bogoslužbeni prostor, ne služimo na ulici Liturgiju i ovaj hram ima svoja vrata i onda se stvara poseban ambijent u njemu, bogougodan i blagodatan i blagoprijatan, tako isto i taj unutrašnji, duhovni život, prostor uma i duše to je prelomna tačka, i to trezvenoumlje je najbitnije u duhovnom životu“, kazao je Mitropolit.
Podsjetio je na savremene starce, od kojih su nama najpoznatiji starac Pajsije i starac Tadej vitovnički, koji je govorio: Kakve su ti misli, takav ti je i život.
„Dakle, prostor našeg uma, kako brinemo o njemu i ta briga o tom prostoru, da bude sav ispunjen molitvom i blagouhanošću i mirisom nebeskim, dakle, prisustvom Božjim, izgovaranjem imena Njegovog u prostoru uma, u sebi, u svojoj unutrašnjosti, time osvjetljavamo svoju dušu. Ima jedna molitva liturgijska koju sveštenici, kad služe Liturgiju, obraćajući se Gospodu, govore: Osposobi nas da ti za grijehe naše i neznanja narodna prinosimo ove Svete darove. Mi ovdje, na Svetu liturgiju, dolazimo da bismo prinijeli darove beskrvne žrtve Bogu hljeb i vino, koji se pretvaraju u Tijelo i Krv Hristovu zbog oproštaja naših grijehova, a to znači osvjetljenja naših umova i duša.
Ako čovjek nema cilj svog života, taj cilj pri tom još da je smislen, onda je on dvojedušan, kolebljiv i pluta kao da ga voda nosi, ne znajući u kom pravcu da ide. Tako isto Gospod, nastavljajući u današnjem Jevanđelju, kaže da ne brinemo o nekim stvarima koje potamnjuju naš um i skreću nas s puta onog osnovnog cilja, pa sve govori da ne brinemo ni šta ćemo jesti, ni šta ćemo piti, u smislu, ne da se time domaćinski ne pozabavimo i da imamo to u planu da to sebi obezbijedimo, ali da o tome ne brinemo, u smislu: kuku meni šta će biti ako sjutra ne budem imao ovo ili ne budem imao ono. Jer, On kaže: Imajte povjerenja u mene, ako ja krin koji u polju raste onako odjeven, ni Solomon car u svoj slavi svojoj nije se u takvu ljepotu obukao kao što ja cvijet jedan običan na livadi odjeven u takvu ljepotu i krasotu, a on se sjutra sparuši i u oganj baca, kako li, tek, neću vas koji ste mi toliko pretežniji od toga cvijeta i ostale tvorevine, dakle, nas kao krunu cjelokupne tvorevine“, besjedio je Vladika Metodije.
Tom Njegovom pričom na gori, dodao je Vladika, kojom se obraća narodu govoreći mu stalno da se ne boji, da ne brine, u stvari obraća se svima nama, kroz vjekove, do današnjeg dana.
„Obraća se svima onima koji slušaju Jevanđelje i Njegove blage riječi. Na kraju završava: Ištite Carstva nebeskog i pravde Njegove, a sve ostalo će vam se pridodati. To govore Njegova nelažna usta, a i mi smo nebrojeno puta u životu potvrdili, koliko god da smo kolebljivi, da se brinemo i bojimo, potvrdili, imamo u svom iskustvu potvrdu i znakove, da je to istina i da će nam uvijek Bog na kraju dati ono što nam treba i što nam je najpotrebnije. Pogotovo, ako budemo imali taj osnovni pravac i cilj, taj kompas koji je mali uređaj ali ogromne sisteme i brodove vodi preko burnih okeana i mora i dovodi ih u sigurnu luku.
Tako je i ta jedna misao povjerenja u Boga i nemanja brige šta će nam biti sjutra ili preksjutra zbog neizvjesne budućnosti koja nam, u ovom smutnom vremenu, dolazi u susret. Zato, i ovaj jučerašnji praznik koji smo proslavili, Vidovdan, on o istom tom opredjeljenju govori, o Carstvu nebeskom. Drugo ništa nije ni Svetosavlje, ni Kosovski zavjet osim izbor Carstva nebeskog i naše opredjeljenje za to, na naš srpski način, iz srpskog iskustva i duhovnosti kroz istoriju. I ovo Jevanđelje nam to govori i potvrđuje. Da nas Gospod ukrijepi na tom smislenom putu, da imamo povjerenja u Njega sa što manje brige o ovim zemaljskim stvarima i da nam se utvrdi srce u vjeri i povjerenju u Njegove svete jevanđeljske riječi“, zaključio je Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije.
Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka
