Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas na Zadušnice, 18. februara, Svetu zaupokojenu liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje sveštenomonaštva manastira i sveštenstva namjesništva cetinjskog i molitveno učešće vjernog naroda.
Po zaamvonoj molitvi služen je parastos za sve pravoslavne hrišćane koji su se upokojili sa nadom na vaskrsenje i život vječni.
Protojerej Ostoja Knežević naglasio je u besjedi po otpustu da su sve Svete tajne i sva bogosluženja koja se u Crkvi pravoslavnoj vrše, kao i ova zaupokojena, ako se zaista u njih pogruzimo i istinski u njima učestvujemo, blagodatna i radosna i donose nam duhovno osnaženje i korist. Podsjetivši da se na svakoj Svetoj liturgiji molimo i za žive i za upokojene, otac je poučio sabrane da iako je Sveta liturgija sabor i živih i onih koji su se preselili u vječnost, u našem kalendaru imamo i dane posebnog spomena naših upokojenih.
“Svakako dan koji je nekako u tom smislu najznačajniji su ove Zadušnice pred Veliki i časni post. Pripremajući se da se pogruzimo u tajnu i uđemo na pučinu Velikoga posta, prije toga, pominjemo svoje upokojene, svoje pretke, svoje prethodnike i na takav način, sjećajući se njih i njihovih života i podviga, moleći se za njihovo vječno blaženstvo i mi se spremamo da se kajemo za svoje grijehe i da čistimo svoje srce i svoju dušu od naslaga grijeha”, besjedio je o. Ostoja.
Dalje je istakao da kada spominjemo svoje upokojene na Svetoj liturgiji, na zaupokojenim bogosluženjima, osjećamo suštinsku i najsnažniju zajednicu sa njima:
“Zato sve ono što radimo iz naše ljubavi, iz spomena za naše upokojene ustvari je najjače u molitvi. Jedino tu čovjek može osjetiti njihovo istinsko prisustvo i zajednicu sa njima, u Crkvi pred Bogom. Mi hrišćani vjerujemo da smo svi živi, i oni koji su se upokojili i mi koji smo ovdje na zemlji i zato naši spomeni upokojenih nisu nikada samo tuga. Iako kao ljudi tugujemo za svojim bližnjima zato što smo privremeno i fizički od njih udaljeni, uvijek smo i radosni jer osjećamo to prisustvo i osjećamo da mi koji smo na zemlji, možemo nešto još da učinimo za njih – da se molimo.”
Na kraju svog pastirskog slova protojerej Ostoja Knežević, poželjevši da ova molitva svima bude na zdravlje, na radost i spasenje, poručio je da molitvom za naše upokojene pokazujemo da ih volimo, kao što i duboko vjerujemo da se i oni, na mjestu koje je svakako bliže Bogu, mole za nas koje su ostavili ovdje na zemlji.
“Danas smo ovdje pominjali velike oce Crkve, episkope zetske, crnogorske, brdske i primorske, počev da onog prvog Ilariona zetskog i završivši sa našim velikim ocem i učiteljem Mitropolitom Amfilohijem. Pominjali smo oce sveštenoslužitelje ove svete obitelji, vladare ovoga prostora, koji su svi bili hrišćani i koji su vjerovali u Hrista Vaskrsloga. Neka bi nas ta njihova vjera snažila u našem životu, a njima neka Gospod daruje pokoja, mira u Carstvu nebeskom, gdje, kako rekosmo u ovim molitvama, nema ni žalosti ni bolesti, ni tuge ni uzdisanja, nego gdje je život vječni u blizini lica Božijega.”
Vesna Dević
Foto: Nikola Joksimović
