Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije služio je, na praznik Svetog sveštenomučenika Joanikija Crnogorskog, u srijedu 17. juna 2020. Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Đurđevi Stupovi.
U liturgijskoj propovijedi Preosvećeni Vladika je kazao da se na ovaj sveti dan Crkva molitveno sjeća „jedne velike žrtve učinjene i prinešene Gospodu na slavu Božju“. To je žrtva Mitropolita crnogorskog i primorskog Joanikija Lipovca, koji je, podsjetio je Njegovo Preosveštenstvo, postradao 17. juna 1945. godine, po završetku Drugog svjetskog rata od bezbožne komunističke ruke.
„Sjećamo se i svih onih sveštenika Gospodnjih koji su postradali sa njim od Crne Gore do Lijevča polja i Slovenije. Jedina krivica Mitropolita Joanikija pred komunističkim vlastima, koja je bila očigledna i dokazana, je ta što je bio antikomunista, što je izobličavao komunizam kao bezbožnu ideologiju i taj otrov bezbožništva osuđivao“, naveo je Episkop Joanikije.
Sveti sveštenomučenik Joanikije, po Vladikinim riječima, je zasigurno znao da se može dogoditi da takva ideologija zavlada u Crnoj Gori i šire, ali nije žalio svoj život da bezbožnost izobličava do kraja.
„On je pisao jednu Vaskršnju poslanicu 1943. godine u kojoj lijepo, ali proročki kaže: Ako zavladaju ovi koji propovjedaju ateizam i ruše i skrnave svetinje, onda će izbaciti vjeronauku iz škole, zatvoriće hramove, ugasiće slavsku svijeću, primoraće narod da odstupi do slave, od krštenja i od Svetih Tajni. Tako se i dogodilo“, besjedio je Episkop budimljansko-nikšićki.
Druga krivica Svetog sveštenomučenika Joanikija, dodao je Vladika, bila je ta što je, u toku rata, činio sve da spasi što više života i zatvorenika.
„Poznato je da je značajnim komunistima oslobađao najbliže iz italijanskog zatvora, pa mu je bila krivica i to što je oslobodio majku Peka Dapčevića. Ono što je karakterisalo ovog Svetog sveštenomučenika je njegova nezlobivost, mekoća njegova duše i naravi“, istakao je Episkop Joanikije.
Podsjetio je da je Sveti sveštenomučenik Joanikije rodom sa primorja, iz Stare Crne Gore, odakle su mnogi, zbog siromaštva, išli negdje drugo, gdje se ljepše živi.
„Poprimio je onu mekoću duše našeg narod sa primorja, iz Boke i bio toliko krotak i smiren da je, kada je odstupao sa vojskom Draže Mihailovića do Lijevča polja i dalje, govori se, uvijek, kad je sjedao sa vojnicima i oficirima, gledao da njegova mantija ne dodirne oružje. Toliko je bio molitven, bogoljubiv i bratoljubiv da nije žalio svog života da prinese Bogu radi spasenja bližnjih. To je njegova žrtva“, naglasio je Vladika.
On se zapitao ko je ubio Mitropolita crnogorskog i primorskog Svetog sveštenomučenika Joanikija, poručivši da to nijesu učinili neprijatelji, niti narod odnekud drugo.
„Postradao je u Aranđelovcu, ali ga nijesu ubili Aranđelovčani, Šumadinci, nego naši crnogorski komunisti. Prethodno ga namučili kao Hrista, i više nego Hrista, danima , nedjeljama su ga mučili da bi ga dotukli, negdje pod planinom Bukuljom i bacili njegovo tijelo u neki potok. Ne zna mu se, ni do dana današnjeg, groba, ni mramora“, ukazao je Preosvećeni vladika Joanikije.
Još jednom je istakao da ovaj Sveti sveštenomučenik nije žalio svoj život da podnese žrtvu za Hrista Gospoda i to je, poručio je Episkop, bila motivacija i sveštenika, preko stotine njih iz Crne Gore, da se zajedno sa svojim Mitropolitom popnu na golgotu Hristovu.
„Svi su postradali za vjeru, a iz njihove krvi obnovi se duhovnost, vjera i svetinje u Crnoj Gori. Ovo zajedištvo koje imamo danas oko svetinja u Crnoj Gori je zahvaljujući, naravno, našim davnim precima, ali posebno, novomučenicima Hristovim na čijem čelu je Sveti sveštenomučenik Joanikije Mitropolit crnogorsko-primorski“.
„Vidimo, danas, da oni koji danas vladaju, baštine taj zločin kao svoj temelj, zločin nad Mitropolitom crnogorskim, nad sveštenstvom i nedužnim narodom. Zato neće bratsko izmirenje, neće da ta zla vremena ostavimo iza sebe, nego da se stalno povampiruju ti demoni razdora, bratoubistva i bogoubistva. To imamo i danas na sceni u Crnoj Gori“, ocijenio je Episkop Joanikije.
Poručio je da se molimo Bogu, znajući da je „svačija sila za vremena, a Božja svevremena“, da oni, koji klevetaju Svetog sveštenomučenika Joanikija kao saradnika okupatora, shvate da je on samo Hristu služio i svojoj braći.
„Mnoge muke podnio, na kraju se popeo na Hristovu golgotu radi braće, a posebno radi svoje vjere i kao apostol Hristov posvjedočio vjeru svojom krvlju, položio glavu za Hrista i za vjeru pravoslavnu, za Crkvu Božju. On je išao stopama apostolskim i zato gledamo u njegovu žrtvu kao na žrtvu apostola“, zaključio je Njegovo Preosveštenstvo vladika budimaljansko-nikšićki Joanikije.
