Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije zamonašio je u subotu, 16. avgusta, u Cetinjskom manastiru, trojicu dosadašnjih rasofornih monaha – Lazara, Teodora i Teofana, u čin male shime.
Monašenju je prisustvovao i Preosvećeni Episkop dioklijski gospodin Pajsije.
Nakon obavljenog čina monašenja, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije se sabranima obratio besjedom, naglasivši da je veliko djelo kada čovjek donese odluku da služi Gospodu, ali i da je po donošenju takve odluke potrebno odbaciti sve druge planove i želje, da bi se, kako je kazao, ”Gospodu služilo kako valja”.
”Mora da se odrekne svake lagodnosti i svakoga ovozemaljskog zadovoljstva, da bi služio Gospodu kako valja. Naravno, treba da ima i puno rasuđivanja, da ga đavo ne bi ulovio gordošću ili da mu ne bi podmetno neku drugu zamku. Zato prije svega treba da se naoruža smirenjem i pokajanjem. I kada tako krene sa smirenjem i pokajanjem, ali zaista cijeloga života da ide tim putem, onda pritiče Božja milost, Božja blagodat i ukrepljuje onoga koji hoće iskreno da služi Gospodu. I ono što je ljudima nemoguće, Božija blagodat čini mogućim”, rekao je Mitropolit.
On je poučio da Božija blagodat ukrepljuje sve darove i sile koje čovjek ima, da bi ”ti darovi zasvijetlili”.
”Kao što je Gospod rekao svojim svetim učenicima: ’Tako da se svjetli svjetlost vaša pred ljudima da vide vaša dobra djela i da proslave Oca našega koji je na nebesima.‘ Ta svjetlost je Božanska svjetlost i sila i pravda i istina i milost i ljubav koja se nastanjuje u srcu i u umu i u mislima onih koji iskreno žele da služe Gospodu. I taj uzvišeni, najuzvišeniji cilj da se čovjek obuče u Božiju svjetlost i u Božiju silu sa visine, on je moguć i dostižan zahvaljujući Božijoj milosti i Božijoj ljubavi koja promišlja uvijek na spasenje onima koji se trude.”
Vladika je kazao da je monaštvo put na kojem svakako ima prepreka, ali da ne bi ni bilo dobro da ih nema.
”Jer se ne bi tako mogla zasijati svjetlost istine i pravde na ovom putu služitelja Božijih. Da nije i prepreka, da nije iskušenja, koja treba pobjeđivati i savlađivati, i đavolske zamke raskidati i uvijek ići za Hristom Gospodom koji silom svoga Krsta, silom svoje istine i ljubavi daje blagodat i milost onima koji idu tim putem. Da su uvijek bodri, da su uvijek spremni, da su naoružani. Ne nekim vještastvenim oružjem, ne puškom i vatrom ili ognjem ili bilo čime što je od ovoga svijeta, nego je oružje istinskih služitelja Božijih – istina i pravda i ljubav i dobrota.”
Poželjevši novim monasima: Lazaru, Teodoru i Teofanu da ih na njihovom putu Gospod obuče u svoju milost, dobrotu i smirenje, Mitropolit je naglasio da je važno da oni prilože svoj trud i da uvijek idu naprijed, jer, kako je rekao, ”nikada nije upitno sa strane Božije, sa strane Crkve – da li će neko uspjeti na ovome putu”.
”To je uvijek pitanje koje se odnosi na nas same. Zato, draga braćo monasi, novi, mladi, jačajte volju, jačajte smirenje, jačajte trpljenje. Danas nije, koliko se meni čini, problem da li ljudi vjeruju ili ne vjeruju. Ljudi vjeruju i sve je to u redu, interesuju se. Međutim, ono što je veliki problem, imamo često nedostatak volje. Najopakija stvar, naročito za Božije služitelje, a vi ste krenuli da budete služitelji Gospodnji, to bi bio nedostatak volje. Ne dajte se nikakvoj mrzvolji ni čamotinji. Uvijek idite naprijed, uvijek pobjeđujte, uvijek savlađujte iskušenja smirenjem, molitvom, trudom, postom.”
Uputivši na velike uzore svetoga života – Svetog Jovana Krstitelja i Svetog Petra Cetinjskog, te na njihove nebeske pokrovitelje – Svetog velikomučenika kneza Lazara Kosovskog, Svetog velikomučenika Teodora Stratilata i Prepodobnoispovjednika Teofana Načertanog, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je novim monasima cetinjske sveštene obitelji poželio pokroviteljstvo i zaštitu ovih Svetih Božijih ugodnika.
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije je svoje očinsko slovo zaključio riječima:
”Neka vas Božija milost zakrili i rukovodi u sve dane života vašeg i da vam daruje Gospod sile da budete njegovi istinski služitelji, u slavu Božiju, na radost Svete Crkve Božje i svega naroda Božjeg. Amin, Bože daj”.
O. B.
