Vaskršnje bdenije, povodom Nedjelje Svetih Otaca Hristovih po tijelu, služeno je u subotu 2. januara 2021. u manastiru Đurđevi Stupovi.
Bdenije je služio prepodobni jeromonah Pavle (Pajić).
Tokom bdenija, Episkop budimljansko-nikšićki i administrator Mitropolije crnogorsko-primorske G. Joanikije zamonašio je u monaški lik male shime dosadašnje rasoforne monahe: Tadeja (Kljakića), jerođakona Evtihija (Kecmana), koji je dobio novo monaško ime Makarije i jerođakona Mihaila (Pajovića).
U čin rase i kamilavke zamonašen je dosadašnji poslušnik manastira Marinko (Biro), koji je dobio ime Josif.
Poslije čina monašenja Vladika se prigodnom besjedom obratio prisutnima.
On je rekao da dosadašnji monasi, koji su primili veći stepen monaškog čina, Tadej, Evtihije i Mihailo, time su prizvani na veći podvig. Jerođakonu Evtihiju, po Vladikim riječima, dato je novo ime, da uzrasta sa novim imenom i u novom životu, a novopostriženi rasoforni monah dobio je ime Josif po Svetom i pravednom Josifu obručniku da bi se udubljivao u tajnu ovaploćenja Hristovog u sve dane svog života.
„Svi smo prizvani da se poklonimo pred tom Tajnom i da se poklonimo rođenju Hristovom, jer dolaskom u ovaj svijet Bogomladenac Hristos je izmijenio sve. On je kao sunce koje obasjava naš život. Prije Njegovog dolaska hodili smo po tami, očekujući zoru dana i sunce pravde o kome su proricali proroci“.
„Svi mi koji se sabiramo oko Bogomladenca Hrista treba da se očistimo od svake nečistote, tjelesne i duhovne, da, prije svega, očistimo svoje misli, jer ne mogu nečiste misli da sagledaju Tajnu ovaploćenja Hristovog, niti nje da se dotaknu. Koga se dotakne ta Tajna ona ga očišćuje i daje mu novi život, jer je Bogomladenac Hristos ulio u naša srca tu božansku novinu. To je prava i čista vjera, to je nova misao, novo osjećanje, nova radost života, nova ljubav, novo zajedništvo“, kazao je Preosvećeni Episkop Joanikije.
Naveo je da to zajedništvo nije prolazno, od danas do sjutra, pa poslije propadne, nego to je vječno zajedništo oko Hrista Spasitelja našeg, sa Njim i sa svima Svetima.
„U to zajedništvo treba da uđemo, na to zajedništvo smo prizvani, naročito, monasi i monahinje, treba da paze da njihove misli ne zalutaju i da se ne odvoje od Izvora ljubavi i od Izvora radosti, od Izvora novog života, da se stalno udubljuju u tajne naše svete vjere, a one su neiscrpne. Što god čovjek više pije sa izvora naše vjere svete, to piće mu je sve slađe i slađe, spreman je da ostavlja sve na ovom svijetu da bi se tim pićem neprestano naslađivao, da bi se njime naslađivala njegova duša, njegovo srce i njegove misli“, besjedio je Vladika.
Ocijenio je da kroz sva iskušenja kroz koja, od prošle godine na ovamo, prođosmo, Bog je dao, i sada lakše dišemo.
„Ali, vidimo da iskušenja nijesu prošla, jesu malo oslabila. Kroz borbu, kroz koju smo prošli, Bog nas je obdario raznim darovima i te darove treba da čuvamo. A ova sveta obitelj obnovi se i ukrijepi sa još četvoricom svoje nove bratije. Neka Gospod daruje njima, našoj sabraći i saslužiteljima, radost, snagu i blagodat da nose svoj krst, da se njime osvećuju, da im breme monaškog života bude lako, a biće ako budu spremni da uvijek idu za Hristom, jer će im Hristos olakšavati težinu ovog života“.
„Treba na ovom putu puno volje, puno istrajnosti, onoga što savremenom čovjeku najviše nedostaje. Današnji čovjek ima obrazovanja i mnogo mogućnosti da lijepo živi, ali nije istrajan i pouzdan. Raslabljene je volje i to je izvor svake nesreće, i takvom čovjeku je teško pomoći. Onome koji ima volje i koji je istrajan, kada krene dobrim i pravim putem, Bog će pomoći i anđeli nebeski i svi Sveti. Bratija monasi treba da znaju da nikada nijesu sami, jer je Gospod sa njima, Presveta Bogorodica, anđeli Božji, njihov nebeski zaštitnik, svi Sveti, sva Crkva Božja. Ne treba da se boje ničega na ovom svijetu, osim grijeha. Ako se grijeha budu čuvali, a za Hristom hodili, onda će svaki dan njihovog života biti plodonosan, na spasenje i na radost njima i njihovim bližnjima“, poručio je Episkop Joanikije.
Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka
