Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije večeras, 9. decembra, na praznik Prepodobnog Alimpija Stolpnika, u manastiru Rustovo činom male shime je zamonašio dosadašnju rasofornu monahinju Mariju i poslušnicu Sanju, davši joj monaško ime Elefterija.
U svojoj besjedi Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je kazao da je velika radost i na nebu i na zemlji što je ova sveta obitelj večeras dobila dvije nove monahinje Mariju i Elefteriju.
“Raduju se anđeli na nebesima i svetitelji, Božiji ugodnici, i mi se ovdje radujemo zato što je monaški čin podoban anđelskome činu i služba monaška je podobna anđelskoj službi, jer su monasi i monahinje prizvani da se obuku u svete vrline, u vjeru, u molitvu, u čistotu, u smirenje i ostale uzvišene božanske vrline koje krase anđele i svetitelje. I da obučeni u svete vrline služe neprestano Gospodu, da blagodare i slavoslove ime Božje u sve dane svoga života.”
Govoreći o ovoj uzvišenoj službi, koja je u mnogo čemu skrivena od ovoga svijeta, skrivena od očiju ljudskih, ali Bog sve vidi, Mitropolit je naglasio da treba da ta služba bude u tajnosti i skrivena od ovoga svijeta jer sve ono što se poistovjeti sa ovim svijetom, polako trune, nestaje i propada, zaboravlja se:
“A monasi i monahinje poistovjećuju se sa anđelima, poistovjećuje se sa svetiteljima. Ali što je od svega uzvišenije i što je najvažnije, sjedinjuju se sa Hristom Gospodom. I o tome treba misliti, jer sjediniti se u ovome svijetu sa Hristom to znači sjediniti se s Njime za svu vječnost. Gospod tako obdaruje one koji ga ljube. On ih ukrepljuje na ovu svetu službu”, besjedio je Vladika, dodavši da je ova služba naročita i posebno te da se obavlja u smirenju i trpljenju, u poslušnosti i poniznosti, u takvom smirenju da nikada ne smijemo misliti visoko o sebi, nego da znamo svoje slabosti.
Po njegovim riječima Bog, promišljajući o našem spasenju, vrlo često i popušta slabosti ili bolesti ili neke druge teškoće na monahe i monahinje, da bi se što više naučili smirenju, jer bez smirenja nema spasenja. Svaka druga vrlina u koju se čovjek može obući ako je bez smirenja, kako je kazao, ona potamni, gubi snagu, a sve druge vrline ukoliko su još ukrašene smirenjem, one svijetle i imaju postojanost.
“I to je kamen stijena na koji se oslanjamo, koji je postavio sam Gospod Isus Hristos, došavši u ovaj svijet i obukavši se u našu ljudsku prirodu, postradavši za nas i umjesto nas, koji je pokazao najveće smirenje, koje se poistovjećuje naravno sa Njegovom žrtvom, sa Njegovim krstom. Evo, naše sestre monahinje koje su se do sada trudile, spremale za primanje monaškog čina, večeras su dobile monaški postrig i postavile dobar početak svoga monaškoga života – dobar temelj na koji sada treba zidati građevinu svoga spasenja, služeći Gospodu, služeći Crkvi, služeći bližnjima, služeći ovoj svetoj obitelji i sestrinstvu, i narodu koji ovdje dolazi, pristupa i traži utjehe i ohrabrenja i rasterećenja od svojih briga i bremana.”
Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije poučio je monahinje da je njihova služba uzvišena i da što se više budu bogatile vrlinama, prije svega vjerom, molitvom, smirenjem, trpljenjem i ostalim svetim vrlinama, monaški život će im biti ljepši i lakši i biće slobodnije u Gospodu.
“Sestra Elefterija dobila je ime koje znači sloboda ili Slobodanka, a treba da dostignemo ne onu slobodu o kojoj ljudi u ovome svijetu misle, nego onu koja je mnogo uzvišenija, a to je sloboda u Gospodu. A možemo biti slobodni ako smo slobodni od grijeha i ako se sjedinjujemo sa Gospodom. Jer u Njemu je i mir i radost i život i sloboda. Prema toj slobodi da idemo i težimo”, poručio je Vladika, podsjetivši da to nije sloboda širokoga puta nego sloboda uskog i tijesnog puta koja se lako ne dostiže već zahtjeva mnogo truda, podviga i žrtve.
Na kraju svog obraćanja Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je sestrama Mariji i Elefteriji poželio da im Gospod da svojom blagodaću i ljubavlju da monaškim putem krenu od danas hrabro, iskreno i sa velikim strpljenjem i istrajnošću, da se ukrase poslušnošću i dobrim djelima. Dalje je naglasio da je svako poslušanje, i ono najobičnije u manastiru, bilo što što mati igumanija zapovjedi, služba ovoj svetinji, ovoj zajednici, ovome sestrinstvu:
“To je služba Crkvi, a konačno to je služba Bogu živome i istinitome. Svako poslušanje treba vršiti revnosno, pažljivo, da se sve što treba izvrši i ispuni kako valja. A sve vrline se mjere kroz naš odnos prema bližnjima, tako da se potrudimo da steknemo mir u svome srcu, mir sa svojim bližnjima i mir sa Bogom, da se idući ovim putem uvijek radujemo. To je ona radost koju ne poznaje ovaj svijet i to nije radost spoljašnja nego unutrašnja, koja se nastanjuje u srcu onih koji služe Gospodu iskreno i svom snagom, svim bićem, svima umom, svim srcem. Neka Gospod svojom desnicom ukrijepi i osnaži naše monahinje da služe Gospodu u sve dane svoga života na slavu Božiju, na radost Svete crkve i na radost i spasenje i umnoženje ove svete obitelji, ovoga svetoga sestrinstva. Svima na zdravlje i spasenje i na mnoga i blaga ljeta!”
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
