Mošti Svetoga Arsenija Sremca, drugog srpskog arhiepiskopa, večeras su u pratnji Njegovog visokopreosvešenstva Arhiepiskopa cetinjskoga Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Amfilohija, sveštenstva i monaštva, svečano vraćene u manastir Ždrebaonik kod Danilovgrada gdje se čuvaju od 1920. godine.
Sveti Arsenije je juče i danas bio na poklonjenje vjernome narodu u Crkvi Vaznesenja Gospodnjeg na Ublima u Kučima i Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.
Vjerni narod Danilovgrada sa radošću je dočekao i cjelivao mošti svoga svetitelja a dobrodošlicu Svetom Arseniju u svetinju Svetih argangela je poželio Mitropolit Amfilohije koji je sabrane podsjetio na život ovog podvižnika.
Visokopreosvećeni Mitropolit Amfilohije je kazao da je Sveti Arsenije putnik koji putuje vjekovima od vremena još kada je došao i postao monah manastira Žiče za vrijeme Svetoga Save, u čijem bratstvu je bio najveći podvižnik. Iz Žiče je otišao u Peć, po blagoslovu Svetoga Save koji ga je poslao da traži za arhiepiskopiju neko mirnije mjesto, pošto je Žiča bila napadnuta od varvara.
“On našao Peć gdje je bila drevna svetinja vjerovatno iz 6-8. vijeka i tu podigao Crkvu Svetih apostola, čiji je naslednik bio i zato mu pjevamo da je ravnoapostolni, i Crkvu Svetog Vaznesenja”, kazao je vladika.
Pred svoj drugi polazak za Jerusalim Sv. Sava je odredio Arsenija sebi za naslednika na arhiepiskopskom prijestolu (1233. godine). Sv. Arsenije je mudro upravljao Srpskom crkvom trideset godina i upokojio se u Gospodu 28. oktobra 1266. godine u manastiru Crnči u Crnoj Gori, tadašnjem žičkom metohu. Odatle je bio prenijet i pohranjen u svojoj zadužbini, Crkvi Sv. Apostola u Pećkoj patrijaršiji, gdje je bio nekoliko vjekova čineći čudesa i sabirajući narod iz svih krajeva.
Svetiteljeve mošti su nakon nasilja otomanske vlasti odnijete iz razorene Pećke patrijaršije i poslije toga nošene i čuvane po raznim manastirima. Preko manastira Dovolje i Morače mošti su dospjele u Kuče. Za vrijeme knjaza Danila prenijete su u manastir Ždrebaonik, gdje su ostale do 1884. godine a onda prenijete u manastir Kosijerevo i tamo ostale do 1914. godine. Nakon toga su prenijete u Ostrog i tu ostale do 1920, kada ih Bjelopavlići prenose u manastir Ždrebaonik.
“Evo opet putuje Sveti Arsenije i obilazi krajeve. Nošen je bio i u manastir Kosijerevo (septembra 2018. godine), za blagoslov naroda koji tamo živi. A sada ovih dana poslije 164 godine ponovo je otišao u Kuče, gdje su ga juče dočekali sa takvom ljubavlju i poštovanjem. Sinoć je prenoćio u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, gdje smo jutros pored njegovih moštiju služili”, rekao je Mitropolit.
Nažalost, prisjetio se, policija je presretala kolonu vozila koja je iz Kuča pratila svetitelja do Podgorice i “napravila veliki nered i jednoga mladića koji čak nije ni bio u tom krsnom hodu izbacila iz kola”.
“Htjeli su da razbiju tu kučku litiju, ali na kraju ipak je dao Bog da i pored tih najnovijih stradanja, Sveti Arsenije blagoslovi prestoni grad Podgoricu i evo ga ponovo se vratio ovdje u Bjelopavliće”, besjedio je vladika i primjetio da su se Bjelopavlići poslije dugogodišnjeg bezbožništva ponovo vratili Svetom Arseniju, sami sebi i svojim vjekovnim predanjima, i ovaj nemanjićkoj lavri.
Zahvaljujući trudu mati Justine i sestrinstva manastir Ždrebaonik je obnovljen, kao i narod, što je veliki Božji blagoslov i, kako je kazao, djelo putešestvija našega Svetoga Arsenija.
“On je živi svjedok Crkve Božije, Crkve Hristove, Svetosavske”, rekao je Visokopreosvećeni i podsjetio da sada bezumnici koji ne znaju šta je Crkva, a uz to su i ateisti, hoće da stvaraju nekakve svoje crkve.
“To je prvi put u istoriji da bezbožnici stvaraju crkve i po tome evo postajemo poznati. Bezbožnici crnogorski hoću da stvaraju svoje crkve, odričući se od ove Crkve Božje koja ovdje postoji ne samo osam vjekova od vremena Svetog Save, nego postoji od apostolskih vremena. ”
Podsjetivši da su ovi prostori bili hrišćanski, i da su propovjednici i apostoli bili i sa Istoka i sa Zapada, vladika je naglasio da je vremenom kirilo-metodijevska tradicija, naročito od vremena Sv. Jovana Vladimira, preovladala na ovim prostorima i svi koji su tu živjeli su se opredjelili za Pravoslavni istok, za Crkvu Jerusalima, za Crkvu carskog grada Konstantinopolja. Ocijenio je da je to od ogromnog značenja za ove prostore.
“Ta Crkva postoji vjekovima, naročito od vremena Svetoga Save i vremena njegovog naslednika Sv. Arsenija koji je došao ovdje da svjedoči to živo jedinstvo Crkve Hristove Crkve Božje, Svetosavske, koje je neprekinuto kroz vjekove. Daj Bože da i ove, koji sada izmišljaju nekakve svoje ideologije, Bog vrati razumu i pameti, da se vrate Svetoj crkvi Božijoj, da se krste i miropomažu, i dođu i ćivotu Svetog Petra, i Svetog Vasilija, i Svetog Arsenija, a ne da presreću i napadaju, kao što su napali u Nikšiću narod Božji koji se sabrao oko Svetoga Vasilija i poslije zatvorili Episkopa Joanikija sa sveštenicima.”
Po njegovim riječima to je jedno veliko bezumlje, a Crkva je, kao i episkopi, navikla još od Hrista da strada, što svjedoči i Sveti Arsenije.
“Hristos je postradao, razapet za spasenje ovoga svijeta i na tom Njegovom raspeću je sve utemeljeno kroz vjekove što je časno i čestito i u Evropi i ovome svijetu”, rekao je vladika.
Dalje je kazao da je Sveti Arsenije došao ovdje da svojim prisustvom pomogne, kako je istakao, i onim Crnogorcima koji se “pretvaraju u neke Montenegrine i svima nama da se vratimo Bogu živome, istinitome, Bogu ljubavi, Ocu i Sinu i Duhu Svetome”.
“Da se kroz Boga živoga i preko Njegovih svetih vratimo jedni drugima tom hristolikom, bogolikom ljubavlju. To je ono čemu nas uči Sveti Arsenije svojim prisustvom: ljubavi prema Bogu i jedni prema drugima, tom ljubavlju koja ne traži svoje nego se žrtvuje, daruje.”
Dodao je da kroz Sveto pričešće primamo Hristovu ljubav – Njega kao ljubav i preko Svetog pričešća se učimo toj ljubavi i prema Bogu i jedni prema drugima, na način kako je Hristos volio ovaj svijet.
“Neka Bog dade da se ta ljubav hristolika, bogolika, svetoarsenijevska zacari među svima ovdje koji su se podjelili na razne partija i ideologije pa čak i dublje. Sad imamo jedna ista majka, rađa dvije nacije. To jedino ima u Crnoj Gori”, kazao je Visokopreosvećni.
Kao najbitnije je naglasio naš povratak Bogu kao ljubavi, Hristu Gospodu i svecima Njegovim.
“I tako da se vratimo na pravi način jedni drugima bez obzira ko je ko i i kome pripada. Molitvama Svetog Arsenija, njegovim molitvama neka utvrdi Hristos Gospod tu ljubav, to zajedništvo, to bratstvo, utemeljeno na Bogu i na svetinji Božijoj, među ljudima i među svim zemaljskim narodima. I neka bi ta ljubav svetoarsenijevska ispunila srca, ne samo našega naroda, nego svih zemaljskih naroda”, poručio je na kraju svog obraćanja Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije u manastiru Ždrebaonik po povratku moštiju Svetog Arsenija u ovu drevnu nemanjićku svetinju.
Vesna Dević
Foto: Jovan D.. Radović