Blagoslovom i uvodnim slovom Njegovog visokopreosveštenstva Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija danas,12. novembra, svečano su na Cetinju otvoreni “XI Dani Njegoševi”, koje organizuje književno društvo „Njegoš“, NVO „Njegoševe večeri poezije“ i Udruženje književnika Crne Gore.
“Njegoš je imao istinsko iskustvo Neba, nebeske svjetlosti, božanske miline i blagodati, to iskustvo imamo sadržano u Luči bez ikakve sumnje. Ne može niko koristiti taj jezik, ko nije jezikom Božijim dotaknut, čije srce nije zaplamćelo tom radošću Božijeg prisustva”, kazao je Mitropolit Joanikije na svečanom otvaranju ove kulturne manifestacije, upriličenom nakon večernje službe u Cetinjskom manastiru.
Čestitajući praznik Sv. Petra Drugog Lovćenskoga Tajnovidca, povodom njegovoga 208. rođendana, Mitropolit je rekao da nastavljamo sa tradicionalnom manifestacijom “Dani Njegoševi” u Crnoj Gori, koja počela u Nikšiću prije više desetina godina, a već neko vrijeme započinje, što je potpuno prirodno i normalno, na Cetinju, Cetinjskom manastiru – stolnom mjestu Sv. Petra Drugog Lovćenskoga Tajnovidca, pisca “Gorskoga vijenca”, „Luče mikrokozme“, “Lažnoga cara Šćepana Malog”, najvećeg pjesnika u našem srpskom rodu.
Njegoš je pričao poeziju i svojim stihovima i u svojim pismima i u ukupnom svome stvaralaštvu i sve što je radio je korisno, istakao je vladika uz podsjećanje na one uzvišene riječi za poete iz Luče: Svemogućstvo svetom tajnom šapti samo duši plamena poete. Zvanije je svešteno poete, glas je njegov neba vlijanije, luča sv’jetla rukovoditelj mu, dijalekt mu veličestvo tvorca.
“On je pjesničko stvaranje sagledavao kao najveći dar od Boga čovjeku, kojim se čovjek, tvarca jedna te je zemlja vara, upodobljava svome Tvorcu – Bogu živome istinitome. Kroz poeziju se pjesnik uzdiže do neba, kao što se Njegoš uzdigao svojim duhom, pišući Luču i Gorski vijenac, do nebeskih visina. Kroz stvaralaštvo, on postaje sapričasnik božanskog stvaralaštva”, besjedio je Mitropolit i naznačio nekoliko stvari koje su po njegovom mišljenju suštinske za Njegoševu duhovnost.
Skrenuo je pažnju na jednu stvar, kojom su se, kako je kazao, možda naši književni kritičari sve do skoro ogriješili o Njegošu, u tom pogledu što su govorili da Njegoš ne pominje Hrista u svojim djelima, osim jedno dvaput, što naravno nije tačno.
“On Ga slavi kao nebeskog Mladenca, kome su se istočni mudraci poklonili sa darovima, on Ga slavi kao Sunce pravde u Luči, kao Sina prevječnoga Oca nebeskoga, kao preblagog tihog Učitelja koji je vaskrsenjem smrt porazio… ”
Naglasio je da ne treba zaboraviti da je jedan značajan dio Gorskog vijenca Njegoš posvetio upravo Hristovom rođenju.
“Koga on to slavi kada pjeva o proslavi Božića na Cetinju nego Hrista, Njegovo rođenje i Njegov dolazak u ovaj svijet. Međutim, kada govorimo o Njegoševoj duhovnosti, možda je ponajbolje, najsigurnije da se pozabavimo igumanom Stevanom.To je u suštini najjasniji lik u Gorskom vijencu. On je starac od 80 godina, poodavno izgubio svoj vid, ali je progledao duhovnim vidom. On nije slijepac pošto gleda duhovnim očima. On je mnogo obiša svijeta, nasrka se dima s žertvenikah, on je pohodio najsvetije oltare, slavio Božić u Vitlejem, slavio ga u Atonsku Goru, slavio ga u sveto Kijevo… pa je zato i sposoban kao čovjek koji je osvećen, koji se ispunio Duha Svetoga da podžeže oganj u srcima junaka koji se bore za slobodu, za očuvanje Crkve, časti, imena i obraza.”
Njegoš daje još neke naznake o njegovoj duhovnosti. Taj starac nosi brojanice i po svu noć se moli Bogu, on je tajanstveni lik kome se Crnogorci čude, kakav je taj njegov unutrašnji život.
“On otkriva donekle, on je starac, ali mu još tijelo dušu zadržaje i krije u sebi, kako plamen podzemna peštera. Ovo je važno, da je on dušu ljudsku, što je Njegošu potpuno svojstveno, uporedio sa plamenom”, rekao je, podjsećajući na još jedno mjesto kada Njegoš daje opis kako iguman Stefan slavi Božić među đacima, zajedno sa vladikom Danilom, pa se vladika Danilo divi radosti jednoga starca čija duša pjeva: “Dakle, on ima tajanstveni život i otuda iz te tajnovitosti njegove, iz tog dubokog sadržaja duhovnosti izbija i njegova radost.”
Pojasnio je da je Njegoš zapravo ovdje naslikao ikonu tog starca kao svetitelja, ukazujući da su to još uvijek spoljašnje stvari lika igumana Stefana, a da ono unutrašnje iskustvo, iskustvo iz Luče koje je prenešeno u Gorski vijenac u monolozima igumana Stefana, otkriva njegov pravi lik.
“Tu se otkriva njegova duhovnost i smisao toga šta znači ta njegova umna, molitvena, skrivena, tajinstvena djelatnost, njegov unutrašnji život. On je prepun iskustva, zato može to iskustvo i da prenese na mlade i da ih obodri, prekaljena iskušenjem duša; (h)rani telo ognjem elektrizma, a nadežda veže dušu s nebom kako luča sa suncem kapljicu. To je hrišćansko iskustvo, iskustvo koje su imali naši preci, to iskustvo koje je Sveti Petar Cetinjski prenio na mladoga Njegoša”, rekao je Mitropolita crnogorsko-primorskog i dodao da Njegoš ne bi mogao napraviti tako uzvišeni lik jednog starca duhovnika, da nije kao mlad, onakav kakvog ga je Bog dao, talentovan, otvorene duše i srca, gledao svetitelja, svoga strica, koji ga je učio i uvodio u tajne duhovnoga života.
Dalje je istakao da se iguman Stefan, kao starac od 80 godina, upoznao sa svim onim realnim problemima koje čovjek u ovome svijetu ima te da on zna šta su duhovne borbe i protivrečnosti u samoj čovjekovoj duši, zna šta su suprotnosti u ovome svijetu. I on to predstavlja kao rat: Sv’jet je ovaj tiran tiraninu, a kamoli duši blagorodnoj!
“On je prepun iskustva i Duha Božijega, osvešćena ličnost sa velikim autoritetom duhovnika, koji je progledao duhovnim očima, koji kada govori kao da govori nebesku poeziju. Danas su slijepci oni kojima se nijesu otvorile duhovne oči, nego im ove tjelesne oči služe za obične potrebe, a taj tjelesno slijepi, ali duhovno vidoviti starac, on vidi ono što je najvažnije. Cijelo njegovo biće je prosvjetljeno i on se napaja božanskom svjetlošću”, naglasio je vladika Joanikije.
Potom se Mitropolit Joanikije zahvalio organizatorima ove važne kulturne manifestacije, koji su i ove godine blagoizvolili da je započnu baš u Cetinjskom manastiru.
“Da tako započnemo proslavu Svetoga Petra Drugog Lovćenskoga Tajnovidca, koji je toliko prisutan u narodu, da možemo slobodno reći da se on nastanio u dušu svoga naroda, da on i dalje rukovodi dušama kao arhipastir svoga naroda, ali ne samo naroda Crne Gore nego svake duše koja je osjenjena njegovim nebeskim dejstvom kroz njegovu poeziju. Hvala organizatorima, želim im puno istrajnosti da ovu manifestaciju nastave i puno uspjeha i svima neka budu srećni ovi Dani Njegoševi”, poručio je na kraju svog slova Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
U nastavku programa u Njegoševoj svečanoj sali, sabrane je pozdravio književnik Radomir Uljarević. Svoje stihove u slavu Njegoša govorilo je više pjesnika iz Crne Gore, a učenici Cetinjske bogoslovije kazivali su stihove iz “Luče mikrokozme”, dok je program vodila Milica Bakrač. Na kraju prve večeri “Dana Njegoševih” sabranima se ispred organizatora obratio Milutin Mićović, predsjednik Književnog društva “Njegoš”.
“Dani Njegoševi” nastavljaju se sjutra, 13. novembra, na dan Njegoševog rođenja, u Parohijskom domu Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću, sa početkom u 18 časova. Poslije nastupa Crkvenog hora Svetog novomučenika Stanka, pod dirigentskom palicom prof. Lenke Durutović, pozdravno slovo reći će gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević. U nastavku programa obratiće se predsjednik Književnog društva “Njegoš” Milutin Mićović, a prof. dr Goran Maksimović sa Univerziteta u Nišu besjediće na temu: „Njegoš i Matija Ban“. Odabrane stihove iz “Luče mikrokozme” i “Gorskog vijenca” govoriće Mihailo Perošević, a svoju poeziju kazivaće pjesnici: Bećir Vuković, Višnja Kosović, Radomir Uljarević, Milica Kralj, Vojislav Karadžić, Sava Radulović, Ranko Mićanović i Nikolina Kovačević.
Ove godine „Dani Njegoševi“ održavaju se pod pokroviteljstvom Opštine Nikšić, Eparhije budimljansko-nikšićke i Mitropolije crnogorsko-primorske.
Vesna Dević
Foto: Nikola Joksimović/Rajo Vojinović
