Danas se navršilo 26 godina od potpisivanja Kumanovskog sporazuma kojim je formalno okončano NATO bomabrdovanje tadašnje SR Jugoslavije.
Narednih 11 dana trajalo je povlačenje vojnih i policijskih snaga SR Jugoslavije sa Kosova i Metohije i raspoređivanje mirovnih snaga KFOR-a. Najbrojnije raseljavanje Srba sa Kosova i Metohije dogodilo se upravo u ovim danima.
Iz arhive donosimo razgovor sa protojerejem Petrom Cerovićem, rođenim Pećancem, u kojem otac Petar sa slušaocima „Svetigore“ dijeli svoja sjećanja na te dane.
„Nakon 79 paklenih dana i noći potpisuje se u Kumanovu sporazum. Kada je narod čuo za potpisivanje sporazuma i prestanak bombardovanja, i izbavljenje iz paklenih dana, osetila se u narodu sreća i radost, ali nažalost za kratko vreme. Jer već sutradan, to je bilo znači 9. juna, već 10. juna, sutradan po potpisivanju sporazuma srpska vojska i policija, a za njima i sav obezglavljeni narod sa celog Kosova i Metohije krenuo je da bega pred Albancima koji su prelazili i ulazili na Kosovo i Metohiju preko napuštene granice. Sećam se kada je vojska iz Prizrena i Đakovice išla kroz Peć prema Srbiji, za njima je išao i narod u automobilima, traktorima, autobusima, noseći sa sobom po jednu torbicu, a priča tih dana kružila je u narodu, bar u Peći i okolini, da moramo izići na nekoliko dana, na 2-3 dana, dok se mirovne snage ne rasporede, pa ćemo se vratiti svojim domovima. Verujem i tvrdim da takve priče nije bilo, ne bi ni sav narod izašao. Veći deo naroda bi ostao na svojim ognjištima, u svojim kućama, čekajući od Boga sudbu, pa šta bi se i kako desilo sa njima, to Bog jaki zna“, kaže između ostalog otac Petar u razgovoru za „Svetigoru“.
