U porodičnoj grobnici na Novom groblju u Beogradu danas je sahranjen veliki pjesnik i književnik Rajko Petrov Nogo
U prisustvu Nogove porodice, mnogobrojnih poštovalaca i prijatelja opelo je ispred grobljanske crkve Svetog Nikole služio Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje sveštenstva Mitropolije beogradsko-karlovačke, ali i sveštenika iz Republike Srpske i Crne Gore.
U arhipastirskom slovu Mitropolit Joanikije je rekao:
“U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Sabrali smo se, Vaše Preosveštenstvo, česni oci sveštenici i draga braćo i sestre, oko kivota pjesnika Rjka Petrovoga Noga da se s njime oprostimo jer je krenuo na veliki put. Ostavlja ovaj svijet i ide u naručje Božije. Velika je to žalost i veliki potres. Iako ide sve po redu, ali je gubitak veliki.
Časna ožalošćena Rajkova porodice,
Prenosim vam izraze najdubljeg saučešća Njegove Svetosti Patrijarha srpskog Porfirija i naše zajedničko saučešće u ovom bolu. Iako bih mogao reći, gledajući na Rajkovo djelo, da porodica ne treba da tuguje, jer sve ide po redu i jer je ostavio veliko djelo, u ovom trenutku ipak moram da kažem da je normalno i da zaplaču i da tuguju, jer je ovaj rastanak dirljiv. Sve što je vezano za Rajka Petrovoga Noga, sve je dirljivo, sve je prepuno osjećanja. Čovjek je bio velikog talenta, velikih darova, dubokog osjećanja, duboke misli.
Nosio je ranu otkad se rodio, pa do smrti. Sav je njegov život bio u znaku krsta jer je ostao siroče veoma rano. I mnoge druge teškoće je preživio, ali se junački borio. I njegova poezija i njegovo djelo je u znaku krsta. Negdje je, koliko pamtim, zapisao da su u krstu sabrana sva slova i sve riječi od iskoni. Bio je, dakle, čovjek čestit, čovjek vjere, čovjek pravi i istinski hrišćanin, pravi Srbin, Rašović od starine. Nosio je u svome srcu kosovski bol. Ali je propjevao i iz te njegove rane nastala je sjajna poezija, puna značenja, puna dubine, puna osjećanja, puna dubokih misli. Sve je to Rajko svojim pjesničkim umijećem spojio kako je samo on to znao da izrazi i dubinu svoje misli i dubinu svojega osjećanja.
Mi kada ispraćamo pokojnika hrišćanina nekako gledamo ponajviše na njegovu vjeru. A on je svoju vjeru izrazio ponajljepše kroz svoju poeziju. I naslov jedne njegove pjesničke zbirke Ne tikaj u me danas ima veliki značaj, veliko ukazanje, jer taj natpis sa jednoga stećka u Hercegovini ukazuje ne samo na to da nije lijepo i nije dobro i blagosloveno dirati ničiji grob nego na to da ne treba dirati u tradiciju, ne treba brisati pamćenje nego ga treba obnavljati kao što ga je Rajko svojom poezijom obnavljao. Obnavljao je i pamćenje, obnavljao i dušu i sve nas tom novinom, moglo bi se reći ne samo poetskom nego i Božanskom zapljusnuo i ozario.
Neka Gospod primi njega u svoje vječno naručje, u naručje nebesko i poetsko, jer je pjesnicima otadžbina – poezija. A on odlazeći ostavlja nam veliko djelo da se njime oplemenjujemo. I to je najveće zavještanje koje je ostavio i svojoj čestitoj porodici i svome potomstvu i svome srpskome narodu. Blagodarimo Bogu što ga je takvoga dao na ovaj svijet i koji mu je dao mahove da se na takav način izrazi i da obilježi ovo vrijeme i ovaj vijek.
Blagosloven je srpski narod koji rađa ovakve ljude i ovakve veličine kao što je Rajko Petrov Nogo!”
Radosav Rajo Vojinović
Foto Željko Drašković
