PRAZNIK PRESVETE BOGORODICE JE PRAZNIK NAJLJEPŠEG LJUDSKOG DOSTOJANSTVA
Na današnji veliki praznik njen Sin odnosi njeno tijelo da ne bi trulilo u grobu, jer je ona zaista ostala i poslužila najvećoj Tajni i zadobila najveću slavu. Ona je majka Hristova, ali je majka i Crkve Božje, a samim tim i majka svih nas, i paradigma svih ostalih majki ali i svih ostalih ljudi ovoga svijeta
U crkvi svetog Nikolaja Mirlikijskog u nedjelju, na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, u Bijelom Polju, Liturgiju je služio arhimandrit Danilo Pavlović, iguman manastira Žitomislić, uz sasluženje jereja Milosava Jovanovića, nastojatelja te svetinje.
U jevanđelskoj pouci poslije pročitanog začala Jevanđelja o. Danilo je podsjetio na riječi one žene iz Jevanđelja, koje su upućene Isusu, ali koje se odnose na Presvetu Bogorodicu: “Blago majci koja te je rodila i grudima koje si sisao”, ističući da su se te riječi razvile u mnoge izobilne duhovne pjesme koje Bogorodici neprestano pjevamo.
“Hrišćani širom svijeta sa kraja na kraj vaseljenje danas slave veliki Praznik Velike Gospojine- Velike Gospe, kao što imamo onaj praznik Male Gospojine, odnosno Male Gospe, koji je posvećen rođenju Presvete Bogorodice. A u čemu je velika Gospojina i u čemu je Gospa, odnosno Svesveta Bogorodica velika? Velika je u tome što je slušala riječ Božju, jer kada Hristos kaže ‘Blaženi su oni koji slušaju riječ Božju i izvršavaju je’, onda je zaista ona ta koja je slušala i vjerovala riječi Božjoj. I mi smo, draga braćo i sestre, pozvani da ličimo na Presvetu Bogorodicu. Mi ne možemo mnogo da ličimo na nju u svojoj neporočnosti, svojoj bezgrešnosti, u svojoj poslušnosti, jer je ona nešto najljepše što je dao ljudski rod, ali možemo da sličimo njoj u povjerenju koje je ona imala u Boga”, besjedio je o. Danilo, dodajući da danas kada proslavljamo praznik Presvete Bogorodice mi u stvari praznujemo praznik najljepšeg ljudskog dostojanstva, jer je Bog naš kome vjerujemo došao u određeno vrijeme među nas i postao čovjek i to istinski i pravi čovjek.
O. Danilo je podsjetio i na riječi Apostola Pavla koji kaže za Isusa Hristosa, da je sam sebe unizio uzevši obličje sluge, odnosno obličje čovjeka.
“Bog nas je u darovao najvećim darom da je postao jedan od nas, tako da imamo svoga Boga na Nebesima, koji potpuno razumije čovjeka. I On nije više neka viša sila koje se plašimo, nego je On Bog naš koji je su svemu sličan nama. A da bi postao kao mi izabrao je da se rodi od istinskog, pravog čovjeka, tako da Bogorodica nije nikakvo polubožanstvo, nego onaj istinski čovjek, pravi kao što smo i mi, pa je taj naš istinski Bog postao istinskim Čovjekom. A u čemu je, opet, njena veličina? Kada govorimo o bilo kom čovjeku, drugi će govoriti lijepo onda kada završimo naš ovozemaljski život, a naši životi kao i život Presvete Bogorodice je život koji je uvijek ispunjen radostima, utijehom Božjom, ali i mnogim nevoljama i tugama. I kada bi smo iznijeli spisak toga šta je Bogorodica preživjela, iz onoga što o njoj znamo, a znamo malo iz Svetog Pisma i Svetog Jevanđelja, jer je ona živjela u skromnosti, sklonjena od svega a služila najvećoj Tajni, onda ćemo viđeti da je njen život od početka, od onda kada dolazi Anđeo Gospodnji da joj kaže da će začeti i roditi Sina, da je ona već tu ušla u tajnu odnosa sa Bogom koji je uvijek neizvjestan, težak, za koji ne znamo kuda nas vodi”, besjedio je o. Danilo, pojašnjavajući da je zbog toga potrebno povjerenje.
Mi kada kažemo, primijetio je on, da vjerujemo u Boga mi, u stvari, možemo samo da imamo povjerenja u Njegova obećanja koja nisu lažna nego su istinita i koja On uvijek obećava, ali je to muka, raspeće i patnja.
“ I ona već tada kada se susreće sa Anđelom ulazi u neizvjesnost i pita: ” Kako će to biti da ja rodim kada ne znam za muža?” Pa kada rađa, sjećate se da prolaze kroz patnju kada odlaze za Egipat, pa joj Simeon kaže, i to je vjerovatno muka koju je čitav život nosila, ‘da će joj mač probosti dušu’, i to je i videla onog trenutka kada su joj Sina šibali, tukli, nepravedno osudili i raspeli na Krstu; i mnoge druge stvari koje nisu zapisane, koje nikada nećemo saznati, njihov odnos, odnos prema Njegovom odrastanju i sve ono što majka ima kada ulaže u svoga sina”, napomenuo je o. Danilo.
On je kazao da je Bogorodica velika u tome što je što je bila skromna, što je vjerovala u Boga ali ne slijepo i da je to je i nama primjer.
“Kada njoj Anđeo kaže ‘rodićeš Sina’, ona kaže ‘kako će to da bude’. Bog od nas ne traži da budemo robovi nego slobodne sluge, da ispitujemo tajnu i Božanstva i svoga života. I vrlo često za nas tajna Božanstva će ostati nekako neispitljiva a naši životi će uvijek biti nekako neispitani, jer uvijek od svoga života očekujemo nešto a život i Bog i mi sami idemo u nekom drugom pravcu. Ali jedno i drugo je to da moramo da budemo strpljivi kao Presveta Bogorodica, da budemo nenametljivi kao ona, jer od nje nema niko veći na ovom svijetu, niti ima ko skromniji od nje i niko na ovom svijetu nije uvećan i proslavljen većom slavom, baš zbog te skromnosti, kao što je ona. Na današnji veliki praznik njen Sin odnosi njeno tijelo da ne bi trulilo u grobu, jer je ona zaista ostala i poslužila najvećoj Tajni i zadobila najveću slavu. Ona je majka Hristova, ali je majka i Crkve Božje, a samim tim i majka svih nas, i paradigma svih ostalih majki ali i svih ostalih ljudi ovoga svijeta. Neka je svima na pomoći, neka čuje naše molitve, jer kao što znate kada njoj pritičemo za svoje molitve kao svojoj majci, ona još većma izlazi i daje nam svoju milost i zaštitu, i nekako svojom materinskom zaštitom, slobodom i nenametljivošću može da izmoli od svog Sina sve ono što tražimo, ali i što ne tražimo ali je dobro i korisno za naše duše. Na današnji praznik ljudskog dostojanstva molimo se Bogorodici za spas, za pokrov, za milost, a od nje učimo da budemo istinski dobri ljudi koji vjeruju u Boga, i vjeruju u Njegova obećanja, amin”, besjedio je o. Danilo.
Poslije Liturgije i pričešća vjernika u porti o. Danilo je održao zapaženo predavanje na temu “Mučenici, svjedoci Vaskrsenja Hristovog”.
