Na Vaskršnji ponedjeljak u manastiru Svetog arhangela Mihaila, u Prekobrđu, svetu Liturgiju je služio protojerej Nikola Radović, paroh barski, uz sasluženje jereja Leke Vujisića, paroha podgoričkog, te učešća mati Irine, nastojateljice ove monaške obitelji, njenog sestrinstva i vjernog naroda.
Na kraju svete Liturgije prisutnima se prigodnom besjedom obratio otac Leka.
On je kazao da je praznik Vaskrsenja Hristovog – dan koji u sebe sabira i ujedinjuje sve dane.
– Neka je radost Vaskrsenja Hristovoga uvijek sa svetom ovom obitelji, sa vašim dušama i sa vašim domovima. Veliki dan i veliki radosni praznik Hristovog Vaskrsenja, koji svaki hrišćanin treba da proslavi u najvećoj radosti i trepetu, jer ovo je dan koji u sebe sabira i ujedinjuje sve dane. Ovo i nije dan kao i drugi dan, ovo je onaj dan koji stvori Gospod, da se radujemo i da veselimo u njemu. Ovo je dan koji ne pripada drugim danima, nego pripada onom osmom danu nestvorenim, koji je vječan i koji nema svoga kraja. Danas nas grije to sunce tog osmog dana. Danas smo mi u tom osmom danu. Ovo je dan gdje vječnost nadvladava prolaznost i gdje vrijeme staje.Svi hrišćani svijeta, svih vremena, od Gospoda Isusa Hrista do danas, znali su to i osjećali su to
On je dodao da su svi dani stvoreni da prođu, a dan Vaskrsenja Hristovog je stvoren da ne prođe.
– Sve naše crkvene službe i pjesme, i cijeli krug godišnjeg bogosluženja je okrenut ovom danu, prilagođen ovom danu i usmjerava se ka ovom danu. Tako da možemo reći da bez ovoga dana ne bi bilo ni onih drugih dana, jer svi su oni drugi dani stvoreni da prođu, a ovaj da ne prođe. I svi su oni drugi dani stvoreni zbog ovoga dana, koji nikada neće proći.
Nakon svete Liturgije oci su blagosiljali vaskršnja jaja i podijelili ih sabranima.
Potom je zajedničarenje nastavljeno za Trpezom ljubavi, uz prigodan kulturno-umjetnički program.
O. B.
Foto: Ivan Rašović
