U subotu 2. novembra 2024. godine, u sali Skupštine Opštine Žabljak, održana je četvrta promocija knjige zbornika duhovne poezije „Vitlejemska ruža“ u organizaciji Udruženja književnika i umjetnika „Zenit“ iz Podgorice.
Promocija je održana uz podržku i pokroviteljstvo Predsjednika Skupštine opštine Žabljak g. Ivana Popovića i saradnika.
Na početku promocija sve prisutne pozdravila je Moderator ove duhovne večeri Darija Dulović Madžgalj. Potom se uz strune gusala pjevao srpske narodne epske pjesme Isak Simićević.
Na promociji ovog jedinstvenog zbornika duhovne poezije, u gradu podno Durmitora, prvo je govorio g. Milan Rajović, predsjednik Udruženja književnika i umjetnika „Zenit“. Posle njega svoje stihove govorila je gospođa Slavka Božović. U ime dr Saša Zejaka koji je bio najavljen, govorila je njegova sestra Vanja Vujović Zejak. Poto je o ovoj zbirci poezije govorio glavni i odgovorni urednik zbornika prof. hadži Aleksandar Vujović.
Na promociji je nastupila i Danijela Šundić a posle nje o knjizi je govorila prof. Duška Kontić. Svoje stihove kazivao je i Siniša Ašanin a potom je o knjizi govorila Olga Dabović – Klikovac. Svoje stihove kazivala je i Branka Popović i potom o knjizi govorila prof. Vesna Josipović.
Na kraju promocije narodni guslar Isak Simićević otpjevao je dio iz srpske narodne pjesme „Zidanje Ljubostinje“. Zbornik duhovne poezije „Vitlejemska ruža“ izašao je sa blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa budimljansko-nikšićkog g. Metodija.
Glavni i odgovorni urednik Zbornika „Vitlejemska ruža“ je profesor hadži Aleksandar Vujović, profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog i urednik Katihetskog programa Radio Svetigore.
Zbornik je preporučio protojerej mr Predrag Šćepanović.
Lekturu, korekturu i pripremu Zbornika, uradili su Milan M. Rajović i Siniša M. Ašanin, koji je osmislio i uradio dizajn korica. Zbornik je štampan u Studiu Mouse u Podgorici.
Knjiga će biti predstavljena u narednom periodu na promocijama i kulturnim događajima i manifestacijama u gradovima širom Crne Gore, Srbije, Republike Srpske i regiona.
DJECA SAVINIH VISINA – SLOVO O PUPOLJCIMA VITLEJEMSKE RUŽE
Braćo i sestre Žabljačani – vi ste duhovno tijelo, vi ste zemlja i kamen Durmitora i zajedno sa Lovćenom nedjeljivi oltar Svetosavlja. Vi ste najvisočiji vrh Crne Gore, ali ne vrh koji para nebo – nego onaj koji dodiruje nebo.
U Svetom Pismu je rečeno „Slavite Boga na visinama“ i vi ste ga u ovim krajevima slavili, baš kao što ga je slavio i Sveti Sava Srpski – Onaj koji je ostavio svoje tragove među svoj Durmitorsko-Lovćenski narod. Durmitor je prvi jer je Lovćenski Tajnovidac – Njegoš čuvan od naših predaka i nijesu Cetinjani oni koji su sami branili Njegoševu kapelu. Kuća se ne čuva unutar nje, već na granici. To je ona granica – koja razdvaja brata i apostata. Granica Jerusalimska – preko koje se ne prelazi.
Ostavio je Sveti Sava na Durmitoru „Savinu vodu“ da se njome krštavaju Durmitorci i ostavio je „Savin kuk“ – da se uz njega ne može popeti niko, bez onaj koje je dostojan neba i dostojan ove zemlje.
U Vaseljeni, svaka kost predaka nadgrađuje zemlju, približava je nebu, skraćujući put potomcima ka njihovoj nebeskoj otadžbini, koju su im pripremili predaci – SA VJEROM U BOGA!
Čovjek je od zemlje ali i zemlja je od čovjeka, ali samo od one najkvalitetnije izrasta kamen. A postoji li postojaniji kamen od Durmitora? To je onaj kamen koji je Sveti Sava ponio u Svetu Zemlju, koji je posjetio Vitlejem i koji je postao svjedok Vaskrsenja. Gora Sinajska se i dan danas naziva Srpska Gora, Jerusalim je Srpsko prezime ali Vitlejem je Srpsko ime.
Postavlja se pitanje- zbog čega je to tako? Pa zbog toga što Jerusalim dolazi do svakoga a ne mora svako da dolazi do Jerusalima. Jerusalim ima apostole – apostole Vitlejemske, one koji nekima govore, nekima besjede a nekima pjevaju.
Pjesnici koji su sotvorili Vitlejemsku Ružu – Najveću i Najljepšu i Najmiomirisniju su apostoli Riječi i oni su „ONI“ koji će svoju platu dobiti u Carstvu Nebeskome. Na zemlji – neka je ne očekuju, jer je svijet ogrezao u zlu. I tu se očitava njihov značaj – njihova duša, njihov duh. Onaj Duh koji je od Petra napravio kamen koji „Vrata adova neće nadvladati“.
Svaka pjesma ove književne liturgije je sastavljena od Boga, svaki odgovor naroda na ovu knjigu je „Gospodi pomiluj“ srpske zajednice, ali ne smijemo da zaboravimo riječi Svetoga Pisma – „Ne boj se malo stado!“. Zbog toga je možda dobro što nas nema svjetovno više. Svaka pjesma ove službe – Vitlejemske ruže, neka bude troprst srpski na vrhu Durmitora.
Sa poštovanjem prema apostolima svetosavlja i potomcima Svetoga Save,
dr Saša Zejak
