Najveći epski pjesnik našeg vremena, Božidar – Božo Obrenov Đuranović, ispraćen je danas, u utorak 14. decembra 2021. godine, u prisustvu brojnih žitelja Nikšića, Golije i drugih mjesta Crne Gore i Hercegovine, poštovalaca epske poezije, sabraće po peru i guslarskim strunama, iz Nikšića na njegov vječni počinak u pjesnikovu zavičajnu Goliju.
Opijelo novoprestavljenom sluzi Božjem, Božu Đuranoviću, koji se svojim stihovima, još za života, upisao u onaj neprolazni, Božji, vječni ljetopis, služili su sveštenici: protojerej-stavrofor Slobodan Jokić, arhijerejski namjesnik nikšićki, protojerej-stavrofor Dragan Krušić, dugogodišnji paroh golijski, protojereji Danilo Zirojević i Mirko Vukotić.
Nakon odsluženog opijela, u prisustvu članova porodice Đuranović, mnogobrojnog naroda, poštovalaca epske poezije, gusala, srpske tradicije, njegovih Golijana i žitelja grada Nikšić, od svog dugogodišnjeg prijatelja, biranim riječima oprostio se Milan Stojović, publicista, iz Danilovgrada.
On je kazao da je epski bard Božo Đuranović se svojim stvaralaštvom i radom za života uspeo do onih visina na kojima odavno stoluju kralj Nikola i hadži Radovan Bećirović Trebješki.
„Njegovo srce je samo za trenutak stalo, jer njegovo ime i pjesma nastavljaju da žive i živjeće dok na gusle traje dlaka i u srcu dokle bude dobrih ljudi i junaka. U ime njegovih prijatelja iz raznih krajeva našeg roda, i svoje lično, a posebno Bjelopavlića kojima je posvetio, možda, najljepše bukete svoje razgranate epske ruže preko Lazara Pecirepa, Vula Neškova, pa sve do Todora Kadića, ožalošćenoj porodici Đuranović upućujem izraze najdubljeg saučešća, a to činim i u ime Matice srpske Odbora, u Danilovgradu za koji je Božo bio toliko vezan, i ime našeg Udruženja „Bijeli Pavle“, brojnih guslara koji su narodu darovali njegove najljepše stihove“, kazao je Milan Stojović.
Božo Đuranović je bio član Udruženja pjesnika i stvaralaca „Sjeverac“ koje mu je za života dodijelilo Zlatni orden Kneza Nikole Vasojevića, pa su predstavnici Udruženja, epski pjesnici Milovan Mišo Kuburović i Branko Krković ovo postuhmno odlikovanje uručili Božovom sinu Vulu.
„Bilo je čast i ponos družiti se sa ovako velikim čovjekom, pjesnikom koji se može uvrstiti u najveće pjesnike srpskog naroda. Čovjek koji je volio Crnu Goru, koji je najviše volio ono što mu je pripadalo – čitav srpski narod gdje ga ima svuda u svijetu“, rekao je predsjednik Udruženja „Sjeverac“ Milovan Kuburović.
U ime Golijana, Golijski sabor kulture i redakcije obraznika Golija, od svog saplemenika, prijatelja i saradnika, emotivnim govorom oprostio se prof. dr Drago Perović. On je naveo da je Božo Đuranović svojim osmercem i desetercem umjetnički oblikovao spomenik samom sebi, koji će svjedočiti istinu sve dok gusle budu gusle, sve dok ljudi budu ljudi.
„U onom momentu kada se većini naroda učini da je neka pjesma narodna, u tom momentu njen pjesnik postaje narodni pjesnik, sam narod, i staje uz Filipa Višnjića, Starca Miliju, Tešana Podrugovića… Božo je to za života doživio i u svojoj skromnosti zaboravio. Mi to ne smijemo zaboraviti“, ukazao je Perović.
U ime porodice Đuranović zahvalio se Božov sin Vule.
Ispraćaju epskog pjesnika Božidara Boža Đuranovića iz Nikšića, gdje je živio i stvarao, prisustvovali su: Marko Kovačević, predsjednik Opštine Nikšić, Miljan Aleksić, bivši načelnik Bileće, predstavnici Srpskog nacionalnog savjeta, Golijskog sabora kulture, Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, brojnih guslarskig udruženja.
Sahranjen je u pjesnikovoj zavičajnoj Goliji, na porodičnom groblju Gomilice.
Senka Čolović Šumić
