Navršilo se dvije godine od tragedije na Skadarskom jezeru u kojoj su živote izgubili tročlana porodica Kumburović iz Zete, supružnici Jana i Ratko i njihova dvanaestogodišnja kćerka Nina, i Podgoričanin Darko Vujošević
U tragediji na Skadarskom jezeru u nedjelju, 3. februara 2019. godine živote su izgubili četvoro vjernika: tročlana porodica Kumburović iz Zete, supružnici Jana i Ratko i njihova dvanaestogodišnja kćerka Nina, i Podgoričanin Darko Vujošević. Do nesreće je došlo kada se manastirski brodić, koji je poslije Liturgije u manastiru Vranjina prevozio osam vjernika, prevrnuo pred naletom olujnog vjetra. Supružnici Kumburovići su se utopili u pokušaju da spasu svoju kćerku, a brat Darko, koji se domogao obale i vratio da im pomogne, u pokušaju da njih spasi.
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije Radović u besjedi nakon pomena Darku Vujoševiću koji je na njegovom grobu služio 11. maja 2019. godine je kazao da je Darko Vujošević zadobio onu ljubav na koju nas je Hristos prizvao i koju je sam posvjedočio, rekavši da nema veće ljubavi od one da neko život svoj položi za bližnje svoje.
„To je Hristova ljubav! Hristos je ljubav, On je život Svoj položio za spasenje svijeta. I Ratko je istu takvu ljubav zadobio, položio je život svoj za spasenje bližnjih svojih.”
Povodom godišnjice velike tragedije iz arhive našeg Radija izdvojili smo razgovor koji je kolega Rade Dulović nekoliko dana nakon tragedije snimio sa Veselinom Vujoševićem rođenim bratom stradalog Darka i đakonom Ivanom Crnogorčevićem.
U emisiji sjećanja povodom godišnjice tragedije iz arhive našeg Radija izdvojili smo i razgovor sa jeromonahom Petrom (Dragojlovićem) nekadašnjim igumanom manastira Vranjina, duhovnikom i prijateljem porodice Kumburović.
„Divna porodica Kumburović iz Bistrica kod Golubovaca, postradala ispod svog omiljenog Svetosavskog i Svetonikolajevskog manastira Vranjina, u divljim talasima ustalasane Morače. Zajedno su preživjeli sve nedaće i radosti na zemlji. Zajedno otišli u Raj da se vječno naslađuju gledanjem Lica Božijeg. Molite se za nas Anđeli srpske Zete i srpske Metohije“-kaže otac Petar Dragojlović, govoreći toplo i sa puno ljubavi o blaženog spomena Ranku, Jani, Darku, članovima svoje velike vranjinske porodice a posebno o maloj Nini Vranjinskom anđelu.
„Nina se radovala životu kako se malo koje dijete radovalo. Bog je uzeo najspremnije cvjetove iz svoje bašte toga dana. Stradalnici Vranjinski Nina, Jana, Ratko i Darko, iz Svete Liturgije na zemlji otišli su pričešćeni na Svetu Liturgiju na Nebu. Zemlja se rastuži al Nebo veseli, jer ih Božija Ruka Rajem nagradi.“- kaže otac Petar.
Nini – Anđelu iz Bistrica i stradalnicima Vranjinskim
Šta promucat posle svega,
Misli ljudske nemoćne su,
Sad govori samo srce,
Kroz nečujnu suzu vrelu.
Tvoje oko sve kazuje,
Onaj sjajak vekovečni,
Dubine su nepregledne,
U tom oku sakrivene.
Kolko puta zagrli me,
Pahuljice i princezo,
Dok trčaše po Vranjini,
Sa kojom te Bog povezo.
Kao srna i gazela,
Kao čigra sva vesela,
Ko Anđeo nezlobiva,
Sva života ispunjena.
Pozavide demon crni,
Na taj osmeh duše carske,
Podigao je on talase,
Kod Vranjine Svetosavske.
Dunu vetar iskušenja,
Krila tamna nadviše se,
Vali reke nagrnuše,
Da ti osmeh s lica sruše.
Reka zgrabi dečje telo,
Majka vrisnu – moje oči!
Otac ciknu i za vama,
U Moraču i on skoči.
Mutna voda uzburkana,
Trudna majka žrtvovana,
Mio otac s njima pođe,
Smrt nenadna svima dođe.
Al ni vitez s Kuča slavnih,
Za svoj život ič ne mari,
I on skoči u talase,
Prijatelje on da spase.
Fijuk vetra muk zameni,
Kad nestaše tela njina,
A svu borbu za živote,
Pokri tuga i tišina.
I taj Ninin osmeh mili,
Preseli se na Nebesa,
Božjim sada šeta poljem,
I u svetu živi boljem.
Tajne Božje život veze,
U ikonu večnu spaja,
Radujte se duše čiste,
Žitelji ste sada Raja!
iguman Petar (Dragojlović)
Slobodanka Grdinić
