Na nedeljni dan kada naša Sveta Crkva proslavlja Sabor srpskih svetitelja služena je Sveta liturija u Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Gojko Perović-arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski uz sasluženje protojereja Mirčete Šljivančanina starješine hrama, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića i đakona Luke Pavićevića.
Na liturgijske vozglase odgovarao je hor Sveti Sava, pod rukovodstvom horovođe Snežane Popović, diplomiranog teologa.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj prota Perović:
„Istorija izabranog Božijeg naroda pokazuje nam kako Gospod uvijek ispunjava svoja obećanja. Ta istorija nas uči i o smislu ljudskog života i pojedinačnog i zajedničkog kao i o značaju čekanja i vjere u ispunjenje onoga što je Bog obećao.
Čuli smo priču o zlim vinogradarima. Gospodar im je povjerio vinograd da ga čuvaju, da obilaze redovno i da u vreme roda plodove donesu njemu, kao što pripada. Ali, kada su ostali sami, zaboraviše i da je vinograd dar, i da nisu vlasnici nego upravitelji. Zaboraviše i šta su dužni i kome to duguju. I u svojoj zaslijepljenosti počiniše tragediju – ubiše čak i sina gospodarevog.
Ova mala priča pokazuje suštinu cijele biblijske istorije: kako je Gospod dao svoja obećanja, a ljudi ih zaboravili; kako je slao proroke, a oni bili odbačeni i najzad, kako je poslao svoga Sina, koga su takođe odbacili. To je i proročanstvo – da će i Njemu tako učiniti.
Braćo i sestre, ovih dana slušamo prigovore kako je poniženje za državu što dovodimo djecu u crkvu, da se prije škole pomolimo Bogu za razum, blagoslov i uspeh u učenju. A naši stari znali su da bez molitve nema početka ni jednog posla. Naši preci nisu uzimali ni čašu vode, ni alat u ruke, niti temelj kuće udarali bez krsnog znaka i molitve: „Ajde, Bože, pomozi!“
I Njegoš, najmudriji među nama, svjedoči da se u našem narodu vjerovalo ako čovjek u svome poslu nije uspio, to je zato što nije rekao: „Ako Bog da.“
Neki danas ne razumiju zašto dovodimo djecu u crkvu, zašto na vjeronauci i u školama sve počinje molitvom. Još se i rugaju tome. Ali, pitamo se – kako bismo znali istinu o Bogu, o Njegovom Sinu i o ispunjenju Božijih obećanja da nije bilo molitve i verske nastave?
U Crnoj Gori, hiljadu godina unazad, nije bilo škole u kojoj se nije prvo prizivalo ime Božije. A danas, kada nam kažu da idemo u Evropu, treba da znamo da i tamo, u najozbiljnijim školama i univerzitetima, postoji mjesto za molitvu i biblijsku riječ. U Americi, u Evropi, pa i na poznatim univerzitetima, i dalje se čuje: „Gospod je svjetlost.“
Tako i naša djeca uče da sve što se u školama proučava – matematika, biologija, geografija – nije suprotno Bibliji, nego samo potvrđuje dublje istine Jevanđelja.
Neki nam zamjeraju zašto klečimo pred Gospodom. A zar nije Prorok David još pre tri hiljade godina rekao: „Preklonite kolena pred Gospodom“? Zar žena iz Jevanđelja nije pala pred Hristom i molila za milost? Zar Sveti Simeon Novi Bogoslov u svojim molitvama nije govorio: „Klanjam se i slavim Tebe, Bože moj“?
Kada dete klekne u crkvi, ono ne kleči pred sveštenikom, nego pred samim Gospodom. To dijete uči da je malo pred Bogom, ali i da sa Bogom može postati veliko. Bolje je imati dijete koje umije da klekne pred Gospodom i da se zahvali, nego dijete koje će živeti u gordosti, misleći da mu sve pripada.
Zato je ovo nova nauka koja nam je potrebna: ne da čovjek grabi sve za sebe, nego da klekne pred Gospodom, da se zahvali za ono što ima i da dio podijeli sa onima kojima je potrebno.
Nema škole bez crkve, i nema crkve bez škole. Liturgija je takođe škola – škola života, u kojoj učimo vječne istine Božije.
Slava Bogu za istine koje nam otkriva, za obećanja koja ispunjava i za život koji nam daruje“ – poručio je, na kraju svoga obraćanja načalstvujući sveštenoslužitelj prota Perović.
Potom su svi oni koji su se pripremali pristupili Svetoj tajni pričešća.
Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je u Svetogeorijevskom domu uz prigodno polsuženje, za koje su se pobrinule članice hora Sveti Sava – koji već decenijama uzima učešće u Liturgiji, u najstarijem hramu Crne Gore.
Elza Bibić
Foto/Video: Darko Radunović
