Na 17. nedelju po Duhovdanu u danu kada proslavljamo Sv. Stefana i Jelenu (Jelisavetu) Štiljanović – služena je Sveta liturgija u podgoričkom hramu Sv. Georgija pod Goricom
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Dragan Stanišić uz sasluženje braće sveštenoslužitelja: protojereja – stavrofora Gojka Perovića, arhijerejskog namjesnika podgoričko-kolašinskog, protojereja Mirčete Šljivančanina starešine hrama, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, jereja Blaža Božovića i dva đakona Ivana Crnogorčevića i Luke Pavićevića; dok je za pjevnicom odgovarala porodica Pavićević.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima se obratio, načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Stanišić.
Otac je govorio o Svetima iz roda našega, koje danas proslavljamo, Sv. Stefanu Štiljanoviću i supruzi njegovoj Jeleni, kao i o priči o Carstvu nebeskome – kako je neko radeći od jutra dobio istu nagradu, kao i onaj koji je došao tek kasnije.
,,Kada imamo u vidu sav naš život, ne samo ovde od kad mi postojimo, nego od kad uopšte postoji hrišćanstvo i otkad postoji naš narod; mi vidimo te poslenike, te stanovnike Carstva nebeskog koji su revnovali, činili dobro i u svemu polazili od Svete Trojice – Boga ljubavi i stekli veliku slavu i milost od Gospoda“, kazao je otac.
Govoreći o Sv. Stefanu Štiljanoviću, koji je porijeklom bio sa ovih strana i stigao tamo do sjevera zemlje i boravio i činio dobro svome narodu, on je kasnije poslije toliko vijekova, kazao je otac Dragan, poslije toliko svojih prethodnika Ćirila i Metodija, Klimenta i Nauma, Jovana Vladimira, Svetih Nemanjića, kasnije kosovskih mučenika, cara Lazara… on je bio onaj koji je došao u kasnijoj epohi kada je sasvim naš narod bio na krstu i kada je teže bilo ostati i biti pored krsta svoga naroda i spašavati svoj narod.
I zato, naglasio je otac – Crkva Božija nekada i uvijek može većma da proslavlja onoga koji je kasnije, koji je u težem vremenu činio djela Božija, nego neki koji su ranije sasvim zasnovali opstanak i postojanje hrišćanskoga života.
,,Molimo se Svetom Stefanu Štiljanoviću danas u ovome hramu i njegovoj blagočestivoj supruzi Jeleni, koja je već za života doživjela da njen muž bude proslavljen; da kao što je njegov život mirisao djelima dobrote i ljubavi – tako je i njegovo tijelo pogrebeno, otkrilo se da miriše i da ima silu životvornu u sebi, koja pomaže nevoljnima, sve do današnjega dana“, podsjetio je prota.
Otac je ukazao da i mi moleći se njima, sada u ovom vremenu koje se naziva, jedanaesti čas, zaista možemo svojom vjerom nadmašiti one prvobitne apostole, mučenike, ispovjednike Crkve Božije.
,,Dešava se to da u svakom vremenu možemo dobiti veću slavu, nego u ranijim vremenima – što govori da je Crkva uvijek i svagda živa; o čemu govori i ovaj Hram Sv. Velikomučenika Georgija čiji se kult razvio po svim stranama ove zemlje, naspram jednog kulta svjetskoga, zemaljskoga Dioklecijana, koji je prvi ustanovio da se smrtni, slabi, bolesni čovjek, obožava kao Bog.“
Naspram njega, Sveti Georgije, nastavio je otac u svojoj besedi, pokrovitelj i zaštitnik i patron ovoga hrama se suprotstavio tome i ispunivši se velikom silom Božijom, ispovedio je Carstvo Božije, kao najviše Carstvo i Hrista, kao jedinoga cara; Tako vidimo koliko je prisutan Sv. Georgije u svijetu, kojim je vladao nekada svjetski car, koliko je sada ovaj naš patron Sv. Georgije prisutan u narodu svome, u hrišćanskome rodu, koji je zaštitnik najvećih gradova i zemalja. Otac je kazao da je Sv. Georgije zaštitnik grada Moskve, zaštitnik Engleske zemlje…
,, A oni koji žele da se ugledaju u njega, sasvim svojim životom biće svagda slični njemu, biće na žrvnju mleveni, biće napadani i trpeće pritisak, imaće borbu, ali na kraju oni će dobiti od Gospoda onu platu i dobiće isto kao i svi Sveti u rodu hrišćanskome u Crkvi Božijoj i neka bi tako bilo i sa nama – da svi dobiju onu slavu istu kao što ima Crkva naša u koju vjerujemo. Amin Bože daj“, rekao je načalstvujući sveštenoslužitelj, završavajući svoju besedu, u Crkvi Svetog Georgija.
Nakon osvećenja Darova predloženja, Svetoj tajni pričešća pristupio je znatan broj vjernog naroda.
Zajedničarenje u Hristu Gospodu, nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu.
Za to vrijeme, održan je čas vjeronauke, kod protinice Nadice Radović u njenoj školi vjeronauke ,,,Sveti Đorđe“ u prostorijama Crkvene opštine.
Elza Bibić
Foto: M. Matković
