Na dan kada proslavljamo Prenos moštiju Sv. Arhiđakona i Prvomučenika Stefana – služena je Sveta Liturgija u podgoričkoj Crkvi Svetog Đorđa.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej stavrofor Mileta Kljajević uz sasluženje protojereja stavrofora Gojka Perovića i đakona Luke Pavićevića.
Za pevnicom je pojao mešoviti hor kojim je rukovodio protojerej Jovan Radović.
Nakon pročitanog Jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima se obratio, načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Kljajević:
“Neka nam je srećan i Bogom blagosloven početak Gospojinskog Posta, kako bi nam Presveta Vladičica izmolila od Gospoda, svega onoga što ljudi ne mogu dati.
Čuste u današnjem Jevanđelju – Jedoše svi i nasitiše se i nakupiše komada što preteče, 12 kotarica punih.
Svaki živi organizam ima potrebe za hranom, vodom i vazduhom. Putujući kroz bezvodni kraj, putnik koji je žedan, čezne za vodom, čezne bar jednu kap vode, da okvasi svoje suvo grlo.
Znamo da je čovjek psihofizičko biće i da pored tijela ima i besmrtnu dušu; pošto tijelo osjeća žeđ, isto tako, je i naša duša žedna i gladna.
Naše tijelo traži materijalnu hranu, jer je i ono od materije, zemlje, a duša ima duhovno porijeklo i njoj je potrebna duhovna hrana.
Duša nam je od Boga data i ona teži za Bogom da se Njime nahrani. Ona je gladna i žedna Božije pravde i Božije istine i milosti i Ljubavi Božije. Ovo nam potvrđuje psalmopojac David riječima Bože, Ti si Bog moj, Tebi ranim, žedna je Tebe duša moja, za tobom čezne tijelo moje u zemlji suho i bezvodnoj; a zatim dodaje, – Kao što jelen traži hladnu izvorsku vodu tako i duša moja čezne za tobom.
Današnje Jevanđelje nam govori o duhovnoj žeđi; saznavši za mučeničku smrt Sv. Jovana Krstitelj, Gospod naš Isus Hristos, odlazi u jedno pusto mjesto – da bi tamo ostao sam.
Spasitelj nam je dao svoju spasonosnu nauku ; taj duhovni, neiscrpi izvor vode vječnog života i kojom se gasi naša duhovna žeđ; dao nam je Sebe Samoga, kroz Svetu Tajnu Pričešća.
Ako se čovjek sa te trpeze hrani, on neće ni ogladnjeti ni ožednjeti, dovijeka.
Mi danas nemamo potrebe da idemo u pustinju za Hristom, jer On je svuda i na svakom mjestu a posebno u domu Svom u svetoj Crkvi“, zaključio je proza Kljajević,
Elza Bibić
