U Nedjelju četvrtu po Pashi, u Nedjelju raslabljenog, 23. maja 2021. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta Liturgija kojom je načalstvovao starješina Hrama protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dalibora Milakovića, protojereja Mirčete Šljivančanina i protođakona Vladimira Jaramaza.
Poučnim pastirskim slovom obratio se protojerej Mirčeta Šljivančanin. On je govorio o suštini našeg hrišćanskog života koja je u zajednici sa Hristom kao i Crkvom u kojoj se iscijeljujemo od grijeha:
,,Čitali smo danas iz Jevanđelja ka kako je Gospod iscijelio čovjeka bolesnog, raslabljenog. Šta nam to govori? To nam govori da je Gospod iscjelitelj duša i tijela naših i da je on život i zdravlje. Takođe nam govori i to da je sav naš hrišćanski život u tome da budemo sa Gospodom i da je Crkva kao ova banja Vitezda koja se pominje u Jevanđelju u kojoj se iscijeljujemo od svojih grijehova, sjedinjujemo se sa Gospodom i tako uzrastamo iz slave u slavu”.
Prota Mirčeta je ukazao koliko je važno da prepoznamo nevolje ljudi oko nas, kao i to da je potrebno da svjedočimo ljuvav djelima i životom:
,,Takođe je važno da zapamtimo iz današnjeg jevanđelja da onaj bolesni čovjek nije imao nikoga da ga spusti u banju da ozdravi. Nad tim riječima treba da se zamislimo i da budemo oni koji će svagda biti sposobni da prepoznaju slabosti, breme, nevolje drugih, pa da budemo kadri dodati ruku drugom da ga povedemo Gospodu, ali, sa ljubavlju, ne riječima. Riječima je lako govoriti, ali mnogo je važnije govoriti i svjedočiti djelima, ljubavlju”.
,,Važno je naći se u nevolji bližnjem. U svim životnim okolnostima možemo biti oni koji svjedoče Gospoda, a Gospod je došao radi nas, postao čovjek, razapet i vaskrsao. Od nas se često ne očekuje mnogo, ali, očekuje se da prepoznamo i vidimo one oko nas i njihove probleme, nevolje, muke, u kojima se nalaze i da budemo onakvi kao učenici Gospodnji i budemo oni koji će olakšati. Ne možemo čuda tvoriti, ali, možemo biti oni koji mogu nekome makar minut i trenutak utjehe i olakšanja pružiti a to je veliko kad je neko u nevolji”, naglasio je prota Mirčeta.
On je podvukao da nas Jevanđelje uvijek podsjeća na činjenicu da trebamo uvijek imati otvorene oči za onoga pored nas:
,,Svakome je Bog dao da može da nekome pomogne. Nema čovjeka koji ne može da pomogne drugome čovjeku ma gdje se nalazio, ma ko i gdje bio. E to je ono što nas uvijek Jevanđelje podsjeća, a to je da imamo uvijek otvorene oči za onoga pored nas”.
U drugom dijelu svog pastirskog obraćanja prota Mirčeta se posebno osvrnuo na ljubav i pažnju koju trebamo iznova prinositi među bližnje u ovom životu:
,,Budimo oni koji imaju ljubavi i pažnje. Pažnja se rađa iz vjere, iz smirenja da mi nismo najbolji ili samodovoljni, samoljubivi što i jeste osnova svakoga grijeha, nego da imamo osjećaj Božijeg prisustva, da budemo pažljivi ljudi, jer onaj koji ima osjećaj da je Bog uvijek prisutan i da nas neprekidno gleda, jeste pažljiv čovjek. Ako smo pažljivi onda ćemo često biti sposobni da vidimo svoje slabosti ali i probleme i nevolje drugih kojima možemo biti utjeha i uljepšati i olakšati život”.
,,Naš trud da budemo Gospodnji uvijek se provjerava kroz odnos prema bližnjima. Ako želiš da vidiš na kakvom si duhovnom stepenu, dovoljno je da vidiš kakav si prema onoga do sebe. Lako je sam biti duhovan, ali, dovoljno je sa druge strane da nas neko pogleda kako ne treba i već cijeli dan ti uništi”, naglasio je on.
Naposletku, otac Mirčeta je naveo smirenje kao temelj svih vrlina, akcentujući da je smirenje svima potrebno bez obzira na priziv i poziv i položaj u društvu:
,,Zato je važno smirenje koje sveti oci navode uvijek kao temelj vrlina. A smirenja nam svima treba, nemojte misliti da je sveštenik dostigao ne znam kakve visine, ako lijepo govori, besjedi. Ništa nismo dostigli, nego eto po službi koju nam je Bog dao i po tome što smo nešto malo čuli, pročitali ali, sve što govorimo u besjedama prvo se na nas odnosi”, zaključio je protojerej Mirčeta Šljivančanin.
Boris Musić
