U Nedjelju žene Samarjanke, 14. maja 2023. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena je Sveta ligurgija kojom je predstojao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, a kome su sasluživali protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, protojereji: Miladin Knežević, Branko Vujačić, Nikola Pejović, kao i đakon Vedran Grmuša.
Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja, svima sabranima u ovome Svetome hramu obratio se protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, koji je u uvodnom dijelu svog pastirskog obraćanja podsjetio da i kroz susret sa ženom Samarjankom, Gospod otkriva Sebe, polako nas uvodeći ka prazniku Silaska Duha Svetoga na apostole – Pedesetnici: ”U ovu nedjelju, petu po Vaskrsenju Hristovom, proslavljamo spomen na susret Hristov sa ženom Samarjankom. Kao i kroz prethodne susrete koje smo proslavljali i kojih smo se prisjećali u prethodne tri nedjelje ovog perioda između Pashe i Pedesetnice, i kroz ovaj susret Gospod nam otkriva Sebe i polako nas vodi i uzvodi ka prazniku Silaska Duha Svetoga na apostole – Pedesetnici.”
U nastavku, prota Dalibor je protumačio uvodni dio jevanđelske priče u kojoj se oslikava susret žene samarjanke sa Gospodom Isusom Hristom: ”Isus pak umoran od puta sjeđaše tako na izvoru; bješe oko šestoga časa. Dođe žena iz Samarije da zahvati vode. Reče joj Isus: Daj mi da pijem.” (…) ”Reče mu žena Samarjanka: Kako ti koji si Judejac, tražiš od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Judejci ne druže sa Samarjanima?” Otac Dalibor je naglasio da je u tom vremenskom okviru između Judejaca i Samarjana vladalo neprijateljstvo i netrpeljivost. ”Netrpeljivost je naročito bila izražena od strane Judejaca, koji su Samarjane smatrali za nečiste, niže od sebe i dostojne prezira pošto se nisu, kao oni, doslovno držali slova Zakona”, rekao je i pojasnio da zapravo Gospod time što je mogao osjetiti glad, žeđ, umor, pokazao i otkrio da je On, Predvječni Bog i Gospod, istovremeno i Čovjek Koji je po svemu, osim po grijehu, podoban nama ljudima:
”Odgovori Isus i reče joj: Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti; a koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka, nego voda koju ću mu ja dati postaće u njemu izvor vode koja teče u život vječni. I tako, Gospod u jednoj istoj stvari, kroz jedan isti događaj postiže dva dobra: prvo, pokazujući da i On Sam može osjetiti glad, žeđ, umor, On pokazuje i otkriva da je On, Predvječni Bog i Gospod, istovremeno i Čovjek Koji je po svemu, osim po grijehu, podoban nama ljudima.”
Prota Dalibor je potom ukazao i na drugi aspekt na koji Gospod ukazuje, a to je da pored tjelesne žeđi, postoji i ona duhovna koju osjeća bogočežnjiva duša čovjekova, žeđ za vječnošću, besmrtnošću: ”Drugo, polazeći od tjelesne žeđi, On kroz razgovor sa ženom Samarjankom pokazuje da postoji i jedna druga žeđ – žeđ duhovna, žeđ koju osjeća bogočežnjiva duša čovjekova, žeđ za vječnošću, besmrtnošću, trajanjem, koju može utoliti samo Bog, samo Božanska Trojica Koja je Izvor, Istočnik, Vrelo svega što je sveto, besmrtno, božansko i vječno.”
”Gospod izvodi pred nas, pred lice roda ljudskog, pred sva pokoljenja hrišćana, novog i neobičnog svjedoka Svoga vaskrsenja, Svojega Božanstva, Svoje vječne sile – ženu koja je bludnica, preljubnica”, besjedio je on, naglašavajući da su upravo Gospodu prvi pohitali oni ljudi koji su u svome grijehu i slabosti bili uistinu žedni Čistote, Istine, Vječnosti i Ljubavi: ”On otkriva Sebe kao Vječni Život, kao Pobjeditelja smrti i grijeha, kao Izvor vode koja teče u Život Vječni, znajući da će ka tom Izvoru pohitati da piju prije svih ovi koji su u svome grijehu i slabosti uistinu žedni Čistote, Istine, Vječnosti i Ljubavi.”
On je pojasnio da je žena Samarjanka nakon susreta sa Gospodom prožeta čistotom srca, vjerom i nadom postala prava blagovjesnica Vaskrslog Hrista: ”I čim je čula blagu vijest o vječnom životu, o Onome Koji može darovati “Vodu živu”, ova žena – koja je očito u svojim traženjima ljubavi imala iskustva poročnog života i znala da se od svih voda žedni uvijek i iznova – “kćer Izrailjeva” žedna stojeći kraj studenca govori: “Gospode, daj mi tu vodu da ne žednim!” Čistota srca i vjera prožeta nadom progovorila je iz nje, njena “dobra sumnja”, sada već više ne čase ni časa i ova žena bludnica, srca razgorenog plamenom vjere, hita u grad svojim sunarodnicima i postaje prava blagovjesnica.”
U drugom dijelu svog pastirskog obraćanja prota Dalibor je ukazao na to da Gospod otkriva i pokazuje da je On Spasitelj i Izbavitelj ne samo “izabranog” jevrejskog naroda, već svakog naroda zemaljskog i svakog čovjeka ponaosob: ”I opet Gospod bira ono što je pred svijetom prezreno, nemudro – da posrami ali i uvjeri “mudre”.
Šta nam otkriva Hristos u ovom jevanđelskom događaju? Otkriva nam da je mjesto susreta sa Bogom, u stvari – srce čovjekovo i da su prostor toga susreta – “Duh” i “Istina”, koji se useljavaju u čovjeka koji živi vjerom. Time Gospod otkriva i pokazuje da je On Spasitelj i Izbavitelj ne samo “izabranog” jevrejskog naroda, već svakog naroda zemaljskog i svakog čovjeka i svih ljudi zajedno.”
”Za čovjeka koji svoju vjeru živi i koji Crkvi – kao samome Hristu – prilazi sa punim povjerenjem i otvorenog srca, uvijek će važiti jedan i isti jevanđelski imperativ iznjedren vjerom: “Dođi i vidi!” (Jn. 1,39 i 1,46). Tako je ova žena Samarjanka otišavši među ljude koji su je prezirali zbog njenog poročnog života i kazavši im o susretu i pozvavši ih na susret sa Njim postala Ravnoapostolna, Sveta i proslavljena zauvijek i do dana današnjega”, zaključio je naposlijetku protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
