U nedjelju sedamnaestu po Pedesetnici, 17. oktobra, 2021. godine, odslužena je Sveta liturgija u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici kojom je načalstvovao protojerej Branko Vujačić, a sasluživali su protojereji-stavrofori Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, projerej Velimir Bugarin, kao i protođakon Vladimir Jaramaz i đakon Ilija Arzejkin.
Nakon pričitanog začala iz Jevanđelja, sabranima nadahnutim pastirskim slovom obratio se protojerej Branko Vujačić, koji je u uvodnom dijelu načinio poseban osvrt na same društvene prilike u ogledu odnosa između izabranog Božijeg naroda i naroda neznabožačkih:
„Čuli smo današnju jevanđelsku priču kako Gospod pohodi neznabožačke krajeve. Ljude ovih krajeva Jevreji, kao izabrani Božiji narod, nazivali su psima, budući da su ovi živjeli i ponašali se kao životinje, predajući se zadovoljstvima ovoga svijeta. Međutim, dok je Gospod hodio među narodom, začuo se krik i plač jedne žene koja je imala ćerku bolesnu koju je mučio đavo. Toliko je to ridanje bilo teško, da su učenici zamolili Hrista ili da ženu udalji ili da joj pomogne”, podsjetio je na konkretan događaj sveštenik Branko.
U daljem izlaganju on je ušao u detalje jevanđelske priče u kojima se jasno vidi da je establišment tog vremena u jevrejskom narodu inovjerne posmatrao na jedan ohladnjeli i neljudski način koji je otuđen od ljubavi Božije:
,,Gospod ovoj ženi na njene molbe da joj pomogne i izliječi joj ćerku izgovara teške riječi. Međutim, Gospod ove teške riječi ne upućuje ovoj ženi od svog srca, već govori riječima onih starješina jevrejskih koji su zatvarali vrata svima onima koji nisu Jevreji. Ali zašto? Zato da bi svi vidjeli, a prvenstveno apostoli koliko je to samo neljudski, koliko je to sve ohladnjelo, koliko je to otuđeno od ljubavi Božije i od ljubavi prema čovjeku”.
Prota Branko je približio ovom prilikom i sam vrlinski život ove žene, koja je pokazala veliko smirenje i mudrost u susretu sa Gospodom:
,,No ova žena, koja je kroz ovu njenu životnu patnju sa bolešću ćerke stekla životnu mudrost, ali i smirenje da prihvati da je ona toliko grešna pa ravna i životinji, ne sablaznivši se o Hristove riječi, već je ispovijedila ogromnu vjeru kojom je zadivila Gospoda, bivajući spremna da klekne, da se ponizi i smiri pred svesilnim Bogom. Gospod je pohvalio takvu vjeru ove žene, jasno poručujući da takvu vjeru nije našao ni u svom izabranom narodu, ali ni među apostolima koji još uvijek tada nisu sazreli u vjeri”, besjedio je prota.
Otac Branko je posebno naglasio da se iz ovog eklatantnog jevanđelskog primjera jasno vidi i svjedoči svesrdna Božija pomoć koja je sveprisutna u mukama i iskušenjima ovog života kroz koje prolazimo:
,,Kad nas snađe muka u ovome životu, a ima perioda u životu kada od muke i tjeskobe koja nas snalazi ne možemo ni da živimo, tada treba da se obraćamo Gospodu, da mu se povjeravamo i tražimo od Njega pomoć. Blagodarimo Gospodu u muci, molimo se Njemu, a onda će Gospod pohvaliti našu vjeru, baš kao što je pohvalio i vjeru ove žene. Znajmo, i ako smo prisutni na službama, i ako se molimo, postimo, pričešćujemo, da uvijek trebamo preispitivati našu vjeru”, poručio je protojerej Branko Vujačić.
Tekst & video: Boris Musić
Foto: Boris Musić & David Bubanj
