U izdanju Gradske biblioteke Herceg Novi i Izdavačko-informativne ustanove Mitropolije crnogorsko-primorske „Svetigora”, izašla je iz štampe knjiga „Avtobiografija protosinđela Kirila Cvjetkovića i njegovo stradanje za pravoslavlje“.
Iako je napisana pedesetih godina 19. vijeka, knjiga je objavljena tek 1898. od strane protojereja Dimitrija Ruvarca, paroha zemunskog i poznatog istoričara. Na koji je način o. Dimitrije do ovog dragocjenog rukopisa došao nije poznato, ali je blagodareći njegovom trudu on sačuvan od zaborava, a kroz njega i ličnost i žrtva protosinđela Kirila, za kojeg je Ruvarac još u ono vrijeme kazao da zaslužuje da bude upisan u kalendar svetitelja Crkve.
Vijek kasnije, počela je priča o ovoj nepravedno zapostavljenoj ličnosti. Godine 2004. Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi objavila je reprint prvog izdanja „Avtobiografije”. Treće izdanje uradila je Izdavačka ustanova Eparhije dalmatinske „Istina“ 2015. godine, s tim što je urađena trankricija sa stare, predvukovske na novu ortografiju.
Četvrto izdanje koje objavljuje Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi u suizdavaštvu sa IIU „Svetigora“ je, kao i ono iz 2004. godine, fototipsko. Ovo najnovije izdanje ima poseban značaj jer se objavljuje nakon nedavnog unošenja imena protosinđela Kirila Cvjetkovića u diptih svetih Srpske pravoslavne crkve. Uvodno slovo napisao je Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, a kao pogovor imamo tekst prof. dr Gorana Maksimovića o stradalničkoj sudbini i književnom djelu o. Kirila. Osim toga, ovo izdanje je obogaćeno i rječnikom manje poznatih i zastarjelih riječi i oblika koji je priredila Nevena Milosavljević.
Svoju autobiografiju napisao je Sveti Kirilo posle izdržavanja zatvorske kazne koja je trajala skoro četvrt vijeka. Djelo je nastalo, možemo reći, kao jedna suštinska potreba da se zapiše lično svjedočanstvo o sopstvenom životnom putu i stradalnoj sudbini. Otac Kirilo započinje spis pripovijedanjem o svom porijeklu, svojoj porodici, svom odlasku u manastir i monašenju u manastiru Savini, da bi glavnina knjige bila vezana za njegovu svešteničku službu u Šibeniku i odgovornu administrativnu funkciju sekretara u eparhijskoj kancelariji novoosnovane Eparhije dalmatinske. Središnji događaj u životu oca Kirila, koji se i nalazi u fokusu pažnje pisca, jeste pokušaj uvođenja unije među srpsko pravoslavno stanovništvo u Dalmaciji i borba protiv tog velikog iskušenja koje je prijetilo da potre isti narod. Iako ne otvoreno, iza unije je stajao sam austrijski dvor, a samo sprovođenje plana je, takođe prikriveno, vršeno preko Episkopa dalmatinskog Venedikta Kraljevića. Kriza oko unije je trajala nekoliko godina (prve naznake i postepeno otkrivanje plana unije). Protosinđel Kirilo je osuđen sa još dvadesetak ljudi na strogu kaznu jer je optužen da je učestvovao u pripremanju ubistva vladike Kraljevića (atentat nije uspio ali je stradalo dvoje ljudi).
***
„Avtobiografija” je mnogostruko značajno djelo:
U književnom smislu, jer je ovim spisom obogaćena srpska književnost jednom autentičnom, ličnom pričom, dinamičnom i živopisnom autobiografijom koja nije toliko česta bila kao književna forma ni tada ni danas. Autorovi opisi događaja iz života odišu živošću koja čini budnim čitaoce. Posebno je interesantno koliko spis obiluje humorom, ironijom i sarkazmom.
U istoriografskom smislu, „Avtiobiografija” nam, kao istorijski izvor prve vrste, donosi dragocjene podatke za manje i veće događaje iz crkvene i narodne istorije, zatim daje nam sjajne opise crkava, manastira, gradova koje je autor posjetio. S druge strane, treba naglasiti da pisac nije bio prosto samo očevidac i učesnik svih događaja, nego jedan savjesni pripovjedač sa darom objektivnog opisivanja i sagledavanja ljudi i događaja.
U duhovnom smislu ona nam prenosi i dočarava vrlinski lik i podvig ispovjedništva Svetog Kirila, ali i vjernog naroda Dalmacije. „Ono što najviše zadivljuje, jeste kako čovjek koji je toliko stradao – u svojoj tridesetoj godini je dopao tamnice i cio njegov kasniji život bio je mučeništvo i stradanje – nikoga ne osuđuje. On na svemu blagodari Bogu, on svima prašta. Njegov život pod svodovima tamnice jednostavno svijetli: svijetli vjerom, nadom, vrlinom, svijetli ljudskošću, čestitošću, pažnjom, ljubavlju… On dobrovoljno strada za Hrista i svima prašta, i ne žali svoga života“, zapisuje Mitropolit Joanikije na kraju predgovora ovog izdanja.
Bez obzira što je jezik zanimljive autobiografije dosta dalek nama, savremenim čitaocima, nadamo se da će potresno svjedočanstvo ove knjige uspjeti da nas dotakne, kako se lik i djelo ovog svetog podvižnika pravoslavne vjere i srpskog rodoljuba ne bi zaboravilo, nego bilo nadahnuće i uzor budućim naraštajima.
Sveštenoispovjedniče Kirilo Baošićki i Dalmatinski, pomeni nas pred prestolom Božijim!
IIU „Svetigora“
