Na dan kada naša Sveta crkva proslavlja Miholjske zadušnice, služena je Sveta liturgija u podgoričkom Hramu Velikomučenika Đorđa, kojom je načalstvovao jerej Blažo Božović, dok su molitveno učestvovali protojerej Mirčeta Šljivančnin, starešina ovog svetog hrama i đakon Luka Pavićević.
Na liturgijske vozglase odgovarali su đakon Luka Pavićević i protojerej Mirčeta Šljivančnin, praćeni vjernim narodom.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj o. Blažo Božović:
„Nije svako tijelo isto – kaže Sveto pismo – jedno je tijelo čovječije, drugo životinjsko, a ima i tijela nebesnih i tijela zemaljskih. I kao što nisu svi dani isti, tako ni ljudi nisu isti, ali ono što nam je Bog darovao, ono što je vječno, jeste za nas najznačajnije. Danas je dan posvećen našim upokojenima, onima koji su otišli iz ovoga života, ali su živi u Bogu. Ovaj dan je jedan od nekoliko u godini kada se posebno sjećamo svih naših srodnika, prijatelja i bližnjih koje smo voljeli, ali koje više ne vidimo tjelesnim očima. Molitva za njih je naša sveta dužnost.“
Po njegovim riječima koliko god nam bilo teško i koliko god da nam nedostaju, molitva je jedino što može da nas istinski približi njima.
„Ona osvetljava i oživljava, jer iz nje ishodi ljubav Božija. Dobročinstva i milostinja koje činimo za pokoj duše naših bližnjih nisu nešto novo – to je predanje staro hiljadama godina. Čovjek koji izučava riječ Božiju i trudi se ne samo da je razume, već i da je primijeni, mora da učestvuje u djelu koje je Bog ustanovio – u molitvi i služenju. Ako danas stojimo na Božanskoj liturgiji, ako se pričešćujemo nebeskim darovima, ne smijemo zaboraviti ni one koji više nisu sa nama. Kada pređemo u onaj svijet, shvatićemo da smo često pogrešno gledali na život i smrt. Bogom niko nije umro, jer su svi živi u Njemu, ali, mi ljudi, u svom ograničenom razumu, dijelimo se na žive i mrtve. I tek tamo ćemo vidjeti da život ne prestaje smrću, već se preobražava“, poučio je sabrane o. Blažo.
Naš je poziv, kako je istakao, da se molimo za sve – i za one čija imena znamo i za one koji su zaboravljeni, jer i mi smo plod njihovih života, njihovih žrtava, njihovih molitvi.
„Kada se molimo za njih, mi spajamo prošlost, sadašnjost i budućnost i time postajemo istinski nosioci vjere. Dobra djela koja činimo u njihov spomen – bilo da su to sveće, žito, brašno, ulje, milostinja ili molitva – imaju jednu istu suštinu: ljubav. Ako neko nema, daj mu. Ako neko strada, posjeti ga. Ako neko plače, uteši ga. To je ono što Bog od nas traži. I zato, kada patimo za našim upokojenima, ne treba da tugom zagušimo svoja srca, već da tugu pretvorimo u molitvu i nadu. Jer Hristos je vaskrsao i u Njemu su živi i oni koji su usnuli. Neka nam Gospod podari snage da se uvek sjećamo naših bližnjih u molitvi, da im budemo duhovno prisutni, i da nikada ne prestanemo da molimo milost Božiju za sve duše – poznate i nepoznate, bliske i daleke. Bog da im podari pokoj, a nama vjeru, ljubav i nadu u vaskrsenje“, poručio je jerej Blažo Božović.
Potom su svi oni koji su se pripremali pristupili Svetoj tajni pričešća.
Zatim su sveštenoslužitelji ovog drevnog hrama odslužili pomen svima koji su se upokojili sa nadom u život vječni.
Danas počinje sa radom Škola pojanja „Sveti Đorđe“, koju već decenijama drži prota Jovan Radović pri ovom drevnom podgoričkom hramu. Časovi će se održavati subotom i nedeljom u 19 časova u prostorijama Crkvene opštine, u novoj zgradi kod Crkve Svetog Đorđa.
Elza Bibić
