Na praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta 2025. godine, liturgijsko sabranje u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru, predvodio je protojerej Bogoljub Milanović iz Inđije – Eparhija sremska, a sasluživali su protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojereji Ljubomir Jovanović i Mladen Tomović i đakon Igor Dimitrijević iz Smedereva – Eparhija braničevska.
Poučno slovo i jevanđelsku besjedu otac Bogoljub započeo je govoreći o događaju koji se desio na gori Tavor, a koji naša Crkva danas proslavlja:
„Preobraženje je događaj koji je se desio pre samog stradanja i vaskrsenja Gospodnjeg. To je događaj kojim Gospod utvrđuje svoje svete učenike da izdrže, da pokušaju da, prije svega, razumiju vjerom ono što se ne može razumjeti, da je Bog došao da strada. Ali Bog je došao i da vaskresne. Kažem događaj, zato što je i ovo događaj svih nas. Jer i Gospod, koji je došao i uzeo krv i tijelo naše, sve što je uradio desilo se upravo radi nas i to su sve koraci naši koje mi moramo da prođemo. Tako i praznik Preobraženja je praznik svakodnevnog našeg činjenja i događaja, gdje i mi preobražavamo sebe tvoreći da budemo po liku i podobiju našeg Gospoda koji se preobrazio. Ali uvijek treba da znamo da svako preobraženje ide pre stradanja i da bi došli i mi do našeg vaskrsenja, puno toga treba u nama da se promjeni i preobrazi. I često puta nije lagano, ali bez stradanja nema vaskrsenja, bez preobraženja nema vaskrsenja našeg.“
U trenutku kada se Gospod preobrazio na gori Tavor, iz oblaka čuo se glas: „Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji; Njega slušajte.“ Naš život, kaže prota Bogoljub, treba da bude slušanje Gospodnje i svakodnevni naš trenutak i svaki čas našeg života jeste slušanje riječi Gospodnje.
„Jer mi, slušajući riječ Gospodnju, treba da je tvorimo. Slušam Te, Gospode, i tvorim riječi koje mi Ti kažeš. Praotac David u jednom psalmu kaže: Govori Gospode, sluša te sluga tvoj. I po tumačenju naših Svetih otaca slušanje je najveći vid, važniji nego gledanje puta kojim čovjek ide.“
Preobraženje u tumačenjima Svetih otaca, nastavlja otac Bogoljub, znači i jedan drugi, etimološki smisao.
„Znači da mi možemo da vidimo šta je ono bilo prije obraza koji sada imamo. Ono što smo nagomilali u našim životom, navikama i grijehovima. I onda naš put treba da bude put preobraženja, da idemo naprijed ka tom pravom obrazu koji mi imamo, obrazu sjedinjenja sa našim Gospodom, jer čovjek ima put napretka, put stvaranja, put idenja naprijed. Gledamo u vječnost, idemo naprijed. To je put progresa koji mi imamo, put preobraženja koji stalno moramo da tvorimo.
Jedan naš skorašnji episkop je rekao da Gospod neće od nas tražiti naša velika djela, nego će samo tražiti da li će u nama vidjeti lik svoga Sina. I to je put kojim mi moramo da idemo. Moramo stalno da preobražavamo sebe, da bi pronašli lik Gospoda čijim smo likom i mi stvoreni i koji je uzeo naš lik kada je došao ovdje na zemlju.“
Tražeći od Gospoda da svaki trenutak našeg života bude trenutak preobraženja, protojerej Bogoljub Milanović je rekao da preobraženje uvijek nosi i stradanje, a stradanje nas uvodi u vaskrsenje. Stradanje nosi trenutak promjena naših, približavanja ka smislu svome, ka Tvorcu svome. I da svaki taj trenutak bude preobraženski, da u trenutku kada nas Gospod bude pozvao iz ovoga svijeta, bude pronašao lik Sina svoga u nama.
Po završetku Svete liturgije, pristupilo se osvećenju grožđa, koje je uz naforu podijeljeno vjernom narodu.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
