U desetu nedjelju po Duhovima, 1. septembra, na praznik Svetog mučenika Andreja Stratilata, Svetom liturgijom u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici načalstvovao je protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, uz sasluženje protojereja Miladina Kneževića, Branka Vujačića, Nikole Pejovića i đakona Vedrana Grmuša.
Nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja o izliječenju dječaka mjesečara, sabranima se slovom pouke obratio načalstvujući sveštenoslužitelj o. Dalibor Milaković, poručujući da je vjera ta koja pobjeđuje i kojom zadobijamo sve te da je najvažnije da vjerujemo da će nas Gospod iscijeliti ako smo čistog srca i duše pristupili k Njemu.
Prota je tumačio događaj iz pročitanog Jevanđelje koji se dogodio dva dana poslije Preobraženja Gospodnjega, kada je Gospodu prišao čovjek, moleći Ga da iscijeli njegovoga sina koji je bolovao od duha nemoći, demonske sile koja je ušla u njega, a koga je prethodno dovodio apostolima, ali ga oni „ne mogoše iscijeliti“:
„Gospod, prekoravajući njega kao oca, ali i svoje apostole, učenike i narod koji je tu bio, reče: O, rode malovjerni, zašto ste svi posumnjali? Nemate vjere. I reče mladiću koga je demon toliko obuzeo da nije mogao da hodi i govori: Ustani i hodi! I ozdravi momče od onoga časa. I zaista, braćo i sestre, da Gospod Isus Hristos nije došao zbog naše slobode, našega ljudskoga pada, prvenstveno od praoca našega Adama, postali bi svi đavoimani i sluge đavolje. Zato je sam Bog morao da siđe među nas, da strada i vaskrsne radi nas i da nas uspravi. Da On kao novi Adam obnovi taj zavjet sa Bogom, koji je razrušio prvorođeni čovjek. I zaista, kako u vrijeme Hristovo, tako i danas, ako čovjek odstupi od puta koji je Gospod zacrtao i služi onome nepomjaniku, zadesiće ga mnoge nevolje i muke.“
U nastavku prota je pojasnio da kao što naše tijelo, koje možemo vidjeti, opipati, boluje od raznih bolesti, tako i naša duša nevidljiva, besmrtna, boluje od duhovnih bolesti, a te bolesti su često povezane.
„Jer tijelo bez duše ne može da živi, kao što i duša prebiva u tijelu čovječijem. Naše tijelo stvoreno je od Boga da ga njegujemo, jer u njemu obitava Duh Sveti koji smo dobili Svetom tajnom krštenja. I kao što je duh nemoći, duh đavolji obitavao u ovom mladiću i nije mu davao da živi normalnim životom dok ga sam Gospod nije iscijelio, tako i mi ako ne vladamo putem Gospodnjim i ne vlada duša besmrtna, Duh Sveti u nama, onda ćemo lutati ovim svijetom“, besjedio je o. Dalibor, pojasnivši da je zato Gospod prekorio i svoje učenike i narod koji je gledao mnoga čuda koja je Gospod činio.
Na pitanje učenika zašto oni nijesu mogli iscijeliti ovog momka, Gospod im govori da je to zbog malovjerja: „Ako imate vjere koliko zrno gorušično, reći ćete gori ovoj: ‘Pređi odavde tamo‘, i preći će, i ništa vam neće biti nemoguće.”
„I zaista, ako imamo i malo vjere u Hrista, činićemo natprirodna čuda kao što je Hristos činio i kao što su činili apostoli poslije Njega. Ti prosti ljudi, ribari, neuki, po silasku Svetog Duha na njih, počeli su da govore raznim jezicima, činili su čuda natprirodna mijenjajući ljude iz korijena. Pa i danas čovjek ako luta ovim svijetom, pa se krsti i spozna Hrista, potpuno se promijeni, zato što ga Duh Sveti obuzme i stari čovjek umire, rađa se novi.“
Na kraju svog pastirskog slova protojerej-stavrofor Dalibor Milaković je poručio da kao što je ovaj mladić Gospodnjim iscjeljenjem postao zdrav, tako Gospod i nas uspravlja, iscjeljuje samo ako imamo bar malo vjere u Njega.
„Vjera je ta koja pobjeđuje i kojom zadobijamo sve, i zato Hristos i naglašava i svojim apostolima i sabranom narodu da je najvažnija vjera, da vjerujemo da će nas Gospod sve iscijeliti ako smo čistog srca i duše pristupili k Njemu. Neka Gospod sve nas blagoslovi i neka nam podari pravu vjeru u vaskrsloga Hrista, da nas iscijeli od svih naših nemoći i da nas sve blagoslovi u sve dane našega života, sada i u vijek i u vjekove vjekova, amin!“
Vesna Dević
