Praznik Silaska Svetog Duha na apostole proslavljen je u barskom Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Svetom liturgijom načalstvovao je protojerej-stavrofor Đorđe Knežević, paroh beogradski. Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojereji Ljubomir Jovanović i Mladen Tomović i jerej Ukrajinske pravoslavne crkve paroh kijevski Andrej Jurčenko. Za pjevnicom su odgovarali Vasilije Uskoković i Nikola Zeković, kao i hor „Sveti Jovan Vladimir“ kojim rukovodi profesorica Maja Basarab.
Svoju besjedu otac Đorđe započeo je riječima Gospodnjim „Ko veruju u mene i od mene pije vode žive, iz njega će poteći voda živa.“ Jednostavno, kaže prota Đorđe, ko Hristom i sa Hristom živi, iz njega će izići vječni život, rijeka blagodati, rijeka ljubavi. A taj primjer su naši svetitelji. Dosta imamo u Crnoj Gori svetitelja kojima se svi poklanjamo do zemlje i molimo ih da pred Gospodom i oni mole za nas i za naše bližnje. Oni koji su vjerovali i koji vjeruju u Gospoda, kada umru, iz njih teče vječni život, pokazuju nam koliko su od Gospoda nagrađeni netrulužnoću svojom. Postaju sveti i ostaju do vijeka netruležni i mi cjelivamo te svete mošti:
„Ja sam svjetlost svijetu, kaže Gospod. Svjetlost koja silazi sa neba je sve Božija i sve moguća i sve blagodatna. Na današnji dan Pedesetnice, u narodu pedeseti dan ili Sveta Trojica, Duh Sveti u vidljivom obličju silazi na apostole u onim plamenim jezicima, kao što i dan-danas silazi Duh Sveti u Jerusalimu, ne opalivši nikoga, ne sagorivši nikoga, ozarivši i davši im snagu, davši im blagodat, dajući im da mogu da propovijedaju i da govore na svim jezicima, da ih svi razumiju. I tada Petar progovori na jezike razne, i tri hiljade ljudi se obrati i krsti se. I danas imamo na raznim jezicima Bibliju, Sveto pismo, na raznim jezicima prevedeno i sve rečeno. Ali dolaze i oni dani kada neko ne želi da pije vode žive i da gleda u svjetlost i u budućnost života. Sve što danas dobijamo, dobijamo da bi brže izgubili Boga u sebi, da bi izgubili ljubav, da bi postali sebični. A čim čovjek postane sebičan i nema da dijeli se nekim nešto, on nije više čovjek. Božanska blagodat koja je sišla na apostole, razlila se i na narode, razlila se svima koji žele da život daju Gospodu i da vječno žive.“
Prota Đorđe se zatim osvrnuo i na blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, punoga ljubavi, snage, te božanske snage, te božanske ljubavi, toga plamena ognjenog nad njegovom glavom koja je stalno lebdila i vodila ga.
„Napravio je od Crne Gore ono što niko nikada neće napraviti, niti vratiti narod kao što niko nije vratio, niti ga ustrojio, niti ga umnožio, niti ga blagoslovio kao što ga je on blagoslovio. A to je božanska ljubav. On je svoj život dao da bi to mogao da učini. Tako da se i mi, draga braćo i sestre, ugledamo na takve ljude, jake, moćne, a moćne samo Bogom. Nema moćnoga čoveka na zemlji, samoga po sebi. Svi mi, kada umremo, pojedu nas crvi. Ali svi oni koji se napoje, vode žive, iz njih će isto voda živa poteći. A to je Hristos. Da se napojimo Hristom, Duhom Svetim koji je poslao, jer je naš najveći pokretač u srcu i u vjeri našoj Duh Sveti koga primamo krštenjem. Zato našu djecu trebamo na vrijeme da krštavamo, da prizivamo taj blagodat i taj blagoslov da nam djeca rastu, da budu zrava, živa i vaspitavana onako kako dolikuje nama koji smo vjerni. Neka nas sve Gospod blagoslovi, Duhom Svetim da idemo onim putem kojim su išli i Sv. Jovan Vladimir i Sv. Petar Cetinjski i Sv. Vasilije Ostroški i naš Mitropolit Amfilohije“, kazao je protojerej-stavrofor Đorđe Knežević.
Nakon pričešća vjernih služena je večernja služba sa kolenopreklonim molitvama.
Na kraju se otac Slobodan zahvalio ocima koji su danas služili u ovom svetom hramu.
„Najprije protojereju-stavroforu Đorđu Kneževiću koji je mnogo godina bio sveštenih upravo pri ovom svetom hramu, i mnogo se sa ostalim ocima potrudio i sa svim vjernim narodom oko njegove izgradnje i ukrašavanja. Takođe, blagodarimo i ocu Andreju, koji nam dolazi iz Kijeva, iz raspete i mučeničke Ukrajine, iz raspete Ukrajinske pravoslavne crkve, koja pored toga što sa svim ostalim žiteljima Ukrajine trpi ratna stradanja i nedaće, biva već godinama surovo progonjena od tamošnjega režima i od tamošnjih raskolničkih paracrkvenih organizacija. Da im Gospod podari snage da istrpe ovo teško stradanje, koje je sve snašlo, i da Gospod što skorije podari mir Ukrajini i u cijelome svijetu.“
Praznovanje se nastavlja u ponedeljak i u utorak, kada će se u našem hramu Sveta liturgija služiti u 8 časova.
Dejan Vukić
