U četvrtu nedjelju Časnog posta – Sredoposnu, posvećenu Svetom Jovanu Lestvičniku, u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru služena je Sveta liturgija, kojom je načalstvovao protojerej-stavrofor Dražen Tupanjanin, paroh trebinjski. Sasluživali su protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojereji Ljubomir Jovanović i Mladen Tomović, i đakon Dejan Tomović.
Za pjevnicom je odgovarao Vasilije Uskoković, uz pratnju hora „Sveti Jovan Vladimir”.
Tumačeći današnje Sveto jevanđelje o iscjeljenju demonom obuzetog mladića na molbu njegovog oca, načalstvujući sveštenoslužitelj o. Dražen je podsjetio da se ovo zbilo nakon Hristovog Preobraženja na Gori, gdje je projavio svoju Božansku slavu i otkrio Božansku svjetlost svojim učenicima: Petru, Jakovu i Jovanu. Po njegovim riječima suočavanje Gospoda sa nevjerjem ili nedovoljnom vjerom ostatka apostolskog zbora, poslije silaska sa Gore preobraženja, neodoljivo podsjeća na starozavjetnu scenu iz knjige Izlaska, kada je prorok Mojsije bio na Sinajskoj gori, razgovarao sa Bogom i primao 40 dana zakon Božiji. Za to vrijeme ostatak naroda, predvođen njegovim bratom Aronom, salio je zlatno tele, kome su počeli da se klanjaju.
“Ovo što smo danas čuli, podsjeća na to. Gospod silazi sa Gore, gdje je blistala Božanska svjetlost pred učenicima, i susreće se sa nevjerjem ljudi. Zašto ga mi ne mogosmo izgnati? Zbog nevjerstva vašeg, kaže Hristos”, besjedio je otac Dražen.
Ističući divni i upečatljiv i razgovor Gospoda sa ocem bolesnog mladića, kada on traži od Hrista da mu iscijeli sina, prota je podsjetio na Hristove riječi upućene ocu: „Ako možeš vjerovati, sve je moguće onome koji vjeruje”:
“Onda dolaze riječi sa kojima se gotovo svako od nas može poistovijetiti. Otac kaže: Vjerujem Gospode, pomozi mome nevjerju. Dakle, vjerujem, ali ne znam da li je to dovoljno, ili želio bih da vjerujem, ali ne znam da li stvarno vjerujem. Pazite, kada se prisjetimo drugih izlječenja zapisanih u Jevanđelju, često kao epilog imamo Gospodnje riječi: Vjera tvoja spasila te je, idi u miru. A evo ovdje imamo vjeru koja nije sigurna da je baš vjera, ali u isto vrijeme imamo i molitvu: Vjerujem Gospode, pomozi mome nevjerju. Dakle, ako šta nedostaje toj vjeri, ti pridodaj, ako ta vjera nije potpuna, ti je upotpuni, ako moja vjera nije prava, neka tvojom blagodaću postane prava.”
Nakon što je Gospod iscjelio dijete, učenici Njegovi pitaju Ga zašto to oni nisu mogli, s obzirom da na drugim mjestima oni to čine. Ovaj put to nije bilo moguće zbog njihovog nevjerovanja, objasnio je paroh trebinjski, navodeći da se to njihovo nevjerovanje može tumačiti i kao nedostatak molitve i pouzdanja u Boga prilikom pokušaja istjerivanja demona.
“Nije li to velika opomena za nas koji smo kao hrišćani i hrišćanke poslani u ovaj svijet da svjedočimo ljubav Božiju i tjeramo zlo, sve ono demonsko oko nas da se rasprši snagom naše molitve i pouzdanja u Boga. Nismo li mi često sličnim učenicima Gospodnjim iz današnje jevanđeljske pripovijesti, kao oni koji nemaju dovoljno vjere, kao oni koji se ne uzdaju dovoljno u Onoga koji nas može izbaviti, a koji je to pokazao vaskrsenjem Sina svoga.”
Na kraju Gospod nas uči: „Ovaj se rod ničim ne može istjerati do molitvom i postom”, upućujući nas na naše otvaranje za Boga, koje je molitva, i post, koji se ne treba shvatiti kao neki skup pravila, kao tablicu dozvoljene i nedozvoljene hrane, nego kao odricanje od sebe zarad drugoga.
“Te dvije stvari tako shvaćene, molitva kao otvaranje Bogu, post kao odricanje za Boga kroz drugog čovjeka, jesu preduslovi da zlo pobjegne, iščezne, da bude istjerano iz našeg okruženja. To je učenje kojim danas treba da zazvone naša srca i duše, osnažene dodatno primjerom Svetog Jovana Lestvičnika, koga danas, u ovu četvrtu nedelju posta, praznujemo, pisca pouka za monaški svijet i monaški život. Ali te pouke svakako umnogome mogu da vrijede i za nas”, istakao je protojerej-stavrofor Dražen Tupanjanin, paroh trebinjski, i poručio:
“Njegova knjiga Lestvica božanskog ushođenja jeste vjekovni biser duhovne literature u kojoj, na kraju svih vrlina i podviga, stoji ljubav kao punoća savršenstva. Ka Bogu ljubavi, ka atmosferi ljubavi, ka stvarnosti ljubavi, priklonimo i mi svoja srca, izgoneći molitvom i postom zlo iz svoga srca, slaveći najuzvišenije ime Oca i Sina i Svetoga Duha – Boga našega. Hristos Vaskrse!”
Veliki broj vjernog naroda na Svetoj službi Božijoj pričestio se Tijelom i Krvlju Hristovom.
Barani su prethodnog dana, u subotu 2. aprila, bili u prilici da čuju pouke protojereja-stavrofora Dražena Tupanjanina, paroha trebinjskog, u okviru predavanja na temu “Odnos Starog i Novog zavjeta u hrišćanskom predanju”, koje je održao u kripti Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru.
Vesna Dević
Foto/video: Dejan Vukić
