U četvrtu nedjelju Velikog i časnog posta, u nedjelju kada naša Sveta crkva proslavlja spomen na Svetog Jovaa Lestvičnika u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta liturgija kojom je načalstvovao protojerej-stavrofor Jovan Milanović, rektor Srpske pravoslavne bogoslovije “Sveti Arsenije” u Sremskim Karlovcima. Sasluživali su protojereji-stavrofori Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, kao i protojereji: Miladin Knežević, Branko Vujačić, Nikola Pejović i đakon Vedran Grmuša.
Nakon pročitanih začala iz Svetog jevanđelja koje govori o ocu koju pristupa apostolima, učenicima Hristovim da iscijele njegovog sina koga je mučio duh nijemi – demon, a koga apostoli nisu mogli izliječiti, a koga je iscijelio Gospod Isus Hristos, govorio je načalstvujući protojerej-stavrofor Jovan Milanović, rektor Karlovačke bogoslovije. Prota je u uvodnom obraćanju ukazao da Crkva u četvrtoj nedjelji Velikog posta posebno podsjeća na to da ostanemo u dobrome smjeru i da zadržimo kursor na velikoposnom putu, kao i to da dolazak Spasitelja Hrista znači i darovanje istinskog i pravog mira i blagoslova rodu ljudskom:
,,U današnjem Jevanđelju, braćo i sestre, upravo je ispričano ono čudesno i nevjerovatno. Naime, Spasitelj svijeta Hristos došao je da bi doneo pravi mir i blagoslov, da bi ono kako kaže Sveti apostol i jevanđelist Marko: ,,Što je uleglo da bi izdigao, a ono što se iskrivilo da bi ispravio – da bi učinio da sve u svemu bude pravica Gospodnja”. Tako je i činio, iz svoje prevelike ljubavi prema rodu ljudskom, ono što su Sveti jevanđelisti uspeli da zapišu to je samo mali dio – kako kaže Sveti Jovan Bogoslov. Bog je ispovijedio da On nema kud, Njegova ljubav je takva da On želi samo jedno. Očekivao je da ćemo to uraditi slušajući Njegove zapovijesti, znate Adamu i Evi kad je dao zapovijest, ali kako se to nije desilo, onda je On došao i rekao da će biti sa nama i trpjeti nas dok ponovo ne dođe u slavi Svojoj”, besjedio je prota Jovan.
On je potom naglasio da Gospod nedvosmisleno pokazuje svoju bezobalnu ljubav i snishođenje prema rodu ljudskom:
,,O rode nevjerni i pokvareni, dokle ću biti sa vama, dokle ću vas trpjeti? (Mt. 17,17) je uzvik i ispovjedanje Njegove ljubavi i istine o tome da će On biti sa nama i trpjeti nas do kraja svijeta i vijeka, a i poslije toga. U Bogu samo ljubav i revnost postoje.”
Prota Jovan je zaključio da se tajna susreta sa Bogom ne može rješavati po automatizmu, već da je potrebno istinsko učešće čovjeka u istinskoj duhovnoj ravnoteži, duhovnom balansu koji, kako otac Jovan akcentuje, jeste blagosloveni vječno-ritam:
,,U ovoj jevanđelskoj priči Hristos pokazuje da je On jedini, pravi i istinski balans i da je On naša prava i istinska ravnoteža. Tajna susreta sa Bogom se ne može rešavati po automatizmu, nego Onaj koji postom i molitvom čuva u srcu svome, onaj koji traži unutrašnju, duhovnu ravnotežu i balans je onaj koji ima dobar i blagosloveni vječno-ritam, ne samo tako kao bio-ritam i njegovo srce i njegova duša udaraju ritmom vječnosti i to je taj pravi i istinski ritam na koji nas Bog poziva, a ovo vrijeme posta jeste upravo to i takvo blagosloveno vijreme, vrijeme u kome mi treba da budemo u tom duhovnom ritmu, u tom duhovnom otkucaju duša naših za susret sa Bogom živim.
Taj i takav ritam u svom srcu imao je onaj koga danas praznujemo, a to je Sveti Jovan Lestvičnik. On je učio svojim primerom da sve biva po jednom određenom ritmu, penjući se sa jedne lestvice na drugu lestvicu, penjući se sa jednog stepenika na drugi stepenik. Tajna duhovnog života dakle ogleda se upravo u tome da podesivši duše svoje i srca svoja postanemo čuvari božanskoga ritma u nama. Ta tajna vjere neka bi, braćo i sestre, bila uvijek sa nama”, poručio je na kraju protojerej-stavrofor Jovan Milanović.
Tekst, foto: Boris Musić
