Na nedjeljni dan kada naša Sveta crkva molitveno proslavlja Svetog Jovana Zlatoustog, Arhiepiskopacarigradskog, služena je Sveta liturgija u podgoričkom Hramu velikomučenika Đorđa.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej Jovan Radović, uz sasluženje braće sveštenoslužitelja ovog drevnog hrama: protojereja Mirčeta Šljivančanina starešine crkve, protojereja-stavrofora Gojka Perovića, arhijerejskog namjesnika podgoričko-kolašinskog, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića i đakona Luke Pavićevića.
Na liturgijske vozglase odgovarao je hor Svetosavnik, predvođen horovođom Ratkom Vujačić.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem, poučnom besjedom obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Jovan Radović:
– Naša Sveta majka crkva je odredila da svake nedjelje nahrani našu dušu jednim odjeljkom iz Svetog pisma, tako da smo danas čuli priču o milostivom Samarjaninu. Samarjani su bili najveći neprijatelji jevrejskoga naroda i ne slučajno koristi Gospod ovu alegoriju; vidimo da je ispričao ovu priču jer je bio kušan od jednog zakonika koji je dobro poznavao Mojsijevo Petoknjižje i zakone koje je Gospod odredio jevrejskom narodu i cijelom rodu ljudskom. Ovaj zakonik nije htio da sazna istinu i pouku od Gospoda, već je htio da ga iskuša i da dokaže da Gospod ne poštuje zakon; htio je da Ga u riječi uhvati, ne bi li ga optužili – što su Jevreji zajedno sa farisejima i zakonicima na kraju i uradili.
Potom priča priču kako neki čovjek silažaše u Jerihon; silazak iz Jerusalima u Jerihon po Svetim ocima, i po duhovnom smislu znači, izgnanje Adama iz raja u ovaj svijet, a Jerihon je ova dolina plača i uzdisanja. Čovjek koga su razbojnici pretukli i ostavili pored puta da leži je Adam i cijeli rod ljudski koji je proistekao iz Adama, a oni koji nas tuku su zli dusi, demoni koji sve rade da bi nas odvojili od Gospoda Isusa Hrista, to najbolje postižu kada nas navode na strasti i poroke.
U tom momentu nailazi neki sveštenik, (označava Petoknjižje Mojsijevo) i levit (Proročke knjige Staroga zavjeta); i ovdje Gospod želi da nam poruči da Mojsijev zakon i proročke knjige nisu mogle da pomognu izubijanom i ranjenom čovječanstvu, koje je bilo pod grijehovnom osudom – jedino je Bog mogao da ga spase. I Gospod pominje ovoga Samarjanina koji je naišao, koji mu zavi rane i povede ga u gostionicu, dade ga gostioničaru, pruživši mu dva dinara, rekavši: – Pobrini se za njega a sve što preko toga dadneš, ja ću ti platiti.
Ovde Gospod sebe opisuje, a zašto baš Samarjaninom? Gospod želi da poruči: Ljubite neprijatelje svoje. Zavoje koje stavlja na rod čovječanski su zapovijesti Njegove. Ulje i vino su milost i istina. Gostionica je Sveta crkva, a gostioničari su apostoli, Njegovi naslednici,episkopi, učitelji, sveštenici… a dva dinara, su Stari i Novi zavjet, koje nas vode ka Hristu, a koje označavaju Božansku i čovječansku prirodu Hristovu, bez Koga nam nema spasenja, ujedno označavaju tijelo i krv Hristovu.
Ova priča se završava Drugim dolaskom Hristovim, kada će Gospod suditi živima i mrtvima i svakome dati po djelima njegovim. A šta su ta djela? Upravo da li smo imali milosti prema drugim ljudima ili nismo. To je ono što Gospod od nas traži da se na Njega ugledamo, da ljudima koje, ne slučajno, sretamo u svom životu, pružimo sve ono što im je potrebno i da ih volimo kao same sebe.
Boga vas blagoslovio i svako dobro darovao! – poručio je prota Radović u podgoričkom hramu, poželevši na kraju svoga obraćanja srećan i blagosloven predstojeći Božićni post.
Potom su svi oni koji su se pripremili pristupili Svetoj čaši u Svetoj tajni pričešća.
Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu, Crkvene opštine podgoričke.
Čas vjeronauke polaznika Škole Sveti Đorđe, održala je protinica Nadica Radović.
Elza Bibić
Foto/Video: Darko Radunović
