Dnevnički zapisi Olivere Radić od 17. marta- do 17. maja 2014. godine
Povodom petnaestogodišnjice Martovskog pogroma nad Srbima na Kosovu i Metohiji, kada je 50.000 hiljada kosovskih Albanaca napalo nedužne civile, spalilo 35 crkava i manastira, uništilo 930 srpskih domova, proteralo više od 4.000 Srba sa njihovih vekovnih ognjišta i etnički potpuno očistilo 6 gradova Južne srpske pokrajine, donosimo djelove Dnevnika sestre Olivere Radić novinara i profesora oz Orahovca.
Izvodi iz mog Dnevnika Olivere Radić o 17. martu i posledicama tog pogroma, u orahovačkoj opštini. Inače čitava ulica, koja je doživjela pogrom, danas ne postoji. U te kuće se Srbi više nisu vraćali. Neke su kasnije prodate, neke su zapustjele. Valjda je Šiptarima to i bio cilj. Neke da poplaše, neke rasele, neke protjeraju… Posle 17. marta 2004. u Orahovcu se prodalo, bar u tom srpskom dijelu gotovo 50 kuća… Danas bitiše oko 300 Srba oko crkve Uspenija Presvete Bogorodice. Radmila i Staniša, o kojima Olivera najviše piše u ovom dijelu Dnevnika danas žive kod ćerke u Velikoj Hoči. Sin njegove sestre čiju su kuću takođe demolirali, nekoliko godina po pogromu se upokojio, razbolio se i umro… Stari bračni par Dedić napustio je ovozemni život, a Tika Dedić i njegova supruga napustili Orahovac. Orahovac je napustila i porodica Todora Krstića.Sve su to žtrve, posredne ili neposredne.
Mala Teodora, rođena 18. marta kao nedonošče, proživela sa majkom putešestvije preko prizrena do Skoplja umotana u vatu, danas je učenica prvog razreda srednje medicinske škole u Kosovskoj Mitrovici. Njeni roditelji su posle nje dobili još dvije djevojčice i dječaka, a imala je kako stoji u zapisu već jednu sestru. Oni žive svi u Orahovcu da svjedoče one riječi da najači samo opstaju.
