Svetom liturgijom, kojom je u najstarijem podgoričkom hramu načalstvovao protojerej Mirčeta Šljivančanin, proslavljen je praznik Svetog oca našega, Vasilija Ostroškog Čudotvorca. Visokoprečasnom proti sasluživali su prote Mileta Kljajević i Dragan Stanišić i đakon Luka Pavićević.
Za pjevnicom na liturgijske vozglase odgovarali su pojci Škole pojanja Sveti Đorđe i učenici Pravoslavne gimnazije Sveti Sava.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima se u hramu Gospodnjem, obratio načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Šljivančanin:
„Čuli smo riječ Božiju kako je Gospod okupio mnoštvo naroda oko sebe koji su došli da ih iscjeljuje. I mnoge je iscjeljivao, a onda je dao, tako da kažemo, pravilo života – kakvi treba da budu oni koji su Hristovi, koji vjeruju u Hrista. To nazivamo blaženstvima, jer blaženstva pokazuju kako treba da žive i kakvi su plodovi života, onih koji žive po Bogu.
Ima li u rodu našem, braćo i sestre, i uopšte u rodu ljudskom, neko ko je ovo bolje i više ispunio od onoga čija je danas slava – Sveti otac naš Vasilije Ostroški Čudotvorac, mitropolit hercegovački? Onaj na čije ime svaka pravoslavna i hrišćanska duša ustaje, ukazujući mu poštovanje, i kome narod pristupa sa slavom i milošću.
Zbog čega je taj čovjek doživio takvu slavu i takvo poštovanje? Upravo zato što je ispunio ove stepenice koje je Gospod postavio onima koji će biti Njegovi, koji će za Njim ići i Njega slušati.
Ako ima u rodu našem neko ko je od mladosti ispunio ove stepenice duhovnog života, to je Sveti otac naš Vasilije – od svoga djetinjstva u Hercegovini, u Popovom polju, pa do njegovog čudotvorenja u ostroškoj svetinji i do dana današnjega, i sve do Drugog Hristovog dolaska.
Zašto je on takav? Zato što je Sveti Vasilije svoju mladost položio na Gospoda, što je temelj njegovog života bio i ostao Hristos Gospod, Vaskrsli Hristos. Zato što se potrudio da cijeloga sebe preda Gospodu. A oni koji sebe od mladosti predaju Gospodu – a to je naročito važno – postavljaju dobar temelj svoga života. Ovdje vidimo i mlade ljude, učenike naših gimnazija i druge mlade. Važno je da se od mladosti predamo Gospodu, da postavimo dobar cilj svoga života, da temelj na kojem gradimo svoj život bude istinit i pravi, da bude ono što je vječna vrijednost, a ne prolazne stvari i prolazne vrijednosti.
Sveti otac Vasilije nas tome poučava svojim životom: da svoj život utemeljimo na onome što je istinito, na onome što je jedino pravo i što osmišljava svaki drugi segment ljudskog života, ako ono najvažnije zasnujemo na Hristu Gospodu. Njegovo žitije traje i danas i svjedoči. Nije završeno. Sav njegov život jeste u tome što je sebe predao Hristu, što je postao onaj kroz koga se svjedoči život Hristovog Vaskrsenja u ovome svijetu i kroz koga se ljudi iscjeljuju.
Kao što se oko Gospoda Isusa Hrista sabirao narod da bi dobio iscjeljenje, tako se već 350 godina sabiramo oko ćivota Svetog Vasilija. U suštini, sabiramo se oko Hrista Gospoda, jer je cijeli život Svetog Vasilija bio služenje Hristu Bogu. Ali Sveti Vasilije nije jednom učinio podvig, niti jedan dan živio po Bogu. To je bio neprestani trud da ugodi Bogu, neprestana žrtva za Boga i neprestana žrtva za bližnje. I onda se u takve ljude, u takve duše i tijela useljava blagodat Božija, koja poslije sija i drugima.
Zato je velika slava Svetog Vasilija. Bog ga je dao našem rodu onda kada je bilo teško vrijeme, ali i cijelom pravoslavnom svijetu – da svjedoči prisustvo Hrista Vaskrsloga i da tom silom iscjeljujemo svoje duše i svoja srca, svoje slabosti, padove, bolesti i unutrašnje nemire. Svakoga čovjeka u nekoj mjeri obuzimaju slabosti i iskušenja, ali Gospod naš Isus Hristos šalje blagodat Svoju kroz Crkvu i kroz Svoje ugodnike.
Neka nam Sveti Vasilije, kao i do sada, bude primjer, ali i pomoćnik u svim našim nevoljama, mukama i radostima. Jer bez Boga i bez Njegovih svetitelja nema istinskog života. Bog nam je dao da su nam njegove svete mošti tako blizu – da se njima tješimo, da kod njega dolazimo, da od njega dobijamo silu i blagodat Božiju, kako bismo mogli da živimo hrišćanski, da opstanemo i da se borimo u ovome svijetu sa svim onim što nas pritiska i okružuje, a što nije dobro, i da idemo pravim Božijim putem.
Biće, ako Bog da, uskoro da i mi ovdje u Podgorici počnemo da gradimo pravi dom Svetog Vasilija. Sada su administrativni poslovi još u toku, ali sve ide svojim putem i sve je riješeno. Ako Bog da, do jeseni će biti postavljen kamen temeljac za Crkvu Svetog Vasilija u Podgorici, na Koniku, da bi njegov spomen i njegovo ime bili još bliži nama, pa da se i ovdje na ovaj dan možemo okupljati u njegovom hramu.
Neka bi Bog, molitvama Svetog oca našeg Vasilija Ostroškog Čudotvorca, darovao svima nama mir, utjehu, milost i blagodat Hristovu. Hristos vaskrse!!“
Nakon primanja Svetih Hristovih darova, sveštenoslužitelji ovog drevnog hrama pristupili su blagosiljanju i rezanju slavskih kolača današnjim svečarima.
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
