Otac Mladen Tomović je načalstvovao, a otac Slobodan Zeković sasluživao, Svetom liturgijom koja je u barskom Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira služena u 32. nedelju po Duhovima. Na liturgijske vozglase odgovarao je Vasilije Uskoković, kojem su podršku davali članovi hora „Sveti Jovan Vladimir“ kojim upravlja profesorica Maja Basarab. Apostola je čitao mladi bogoslov Stefan Perović.
Nakon što je pročitao začalo iz Svetog jevađelja o pokajanom cariniku Zakheju, otac Mladen je kazao da nakon riječi Zakhejevih da će pola imanja koje ima dati siromasima, a da, ako je koga oštetio, četvorostruko vratiti, njemu od tog momenta više ništa nije trebalo, niti ga je bilo briga za to njegovo materijalno bogatstvo koje je stekao. Prije svega, on je od tog trunutka počeo da se brine o spasenju svoje duše i o spasenju duša svoje porodice.
„Možemo ovaj primjer iz Svetog jevanđelja i priče o Zaheju, uzeti i primjeniti u naš život. I mi takođe da počnemo da mislimo o životu vječnom, da mislimo o duši svojoj, o spasenju duše svoje i da se malo manje brinemo o ovozemaljskim stvarima i brigama zemaljskim, nego da sebe okrenemo i da brinemo o Carstvu Božijem. Da brinemo o Carstvu vječnome, gdje nema nikakvoga bola ni uzdisaja, nego gdje je vječno gledanje Lica Božijega. To je ono o čemu trebamo misliti. O tome je mislio i razmišljao i uvidio i sebe upodobio i ovaj carinik Zakhej.
Sada kreću pripremne nedelje pred prečasni post, kada mi trebamo da ostavimo brige zemaljske i da brinemo o duši svojoj. Da brinemo o spasenju duša svojih, da sebe promjenimo, da vidimo gdje smo i šta sagriješili, da se za to pokajemo, da gledamo da neke stvari koje kod sebe imamo, koje su loše, odstranimo od sebe. Da mislimo na Gospoda i da mislimo na NJegovu riječ koju nam je dao kroz Sveto jevanđelje i da razmišljajući o tome, moleći se Bogu, tako se i pripremamo i da tako krenemo u post koji nam predstoji.
Danas naša Sveta crkva slavi i velikog svetitelja – Jeftimija Velikog. Svetitelja Božijeg koji je čitav svoj život posvetio Bogu, molitvi, podvigu, usrdnom i velikom podvigu, koji danas teško da može neko raditi i ostvariti. On se usrdno molio za sebe i za čitav svijet, da se svi ljudi spasu, bez izuzetka. I mi možemo njegov primer slijediti, primer istrajnosti u vjeri. Da trpimo Gospoda radi, Hrista radi i da neke nevolje koje nas zadese istrpimo. Da se Bogu molimo, da ne ropćemo, da ne govorimo i da se ne obraćamo Gospodu na način da Gospod to od nas odstrani, da se ne srdimo u srcu, da ne osuđujemo brata svoga, nego da trpljenjem i molitvom tako pobjeđujemo i sebe i to iskušenje koje nas je zadesilo.“
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
