U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici danas, 27. septembra, kada naša Sveta crkva proslavlja Vozdviženje časnog Krsta – Krstovdan, odslužena je Sveta liturgija kojom je predstojao starješina Sabornog hrama, protojerej Nikola Pejović.
Sasluživali su protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević i Branko Vujačić, jeromonah Jovan (Šljivančanin), sabrat manastira Stanjevići, jerej Velimir Bugariin, kao i đakoni Vedran Grmuša i Ilija Arzejkin.
Nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja sabranima se obratio načalstvujući protojerej Nikola Pejović:
,,Ovo što smo čuli u Jevanđelju po Svetom Jovanu Bogoslovu je zaista potresno. Gospod naš Isus Hristos odlazi na stradanje i biva razapet On koji je za vrijeme svog zemaljskoga života činio samo dobro. I to ne neka sitna mala dobra, već tolika dobra koja niko nikad proje Njega nije činio. Vaskrsavao je mrtve, davao vid slijepima, sluh gluhima, onim raslabljenim i nemoćnim davao da hodaju, a onima đavoimanim darivao slobodu, davao im mir i blagovijestio vječni i neprolazni život i svojim dolaskom oprisutnio Boga ljubavi, Svetu Trojicu među nama ljudima.”
On je podsjetio da je krst u ono vrijeme predstavljao znak najveće poruge i poniženja, naglasivši da je Gospod učinio da krst postane mjera našega života i radost vascijelog svijeta.
,,U ono vrijeme je krst bio znak poniženja preko kojega je svakome trebalo pokazati da onaj koji se razapinje na krstu jeste čovjek koga krase najgore ljudske osobine. A naš Gospod Isus Hristos jedini bezgrešan i jedini čovjekoljubac našao se među dva razbojnika. Od tog trenutka krst postaje centar našega života, mjera našega života, naša pobjeda i radost vaseljene! Došao je Gospod da ukine mudrost mudrima i da ludost pretvori u mudrost. Do dana današnjega krst je ludost za ovaj svijet, jer je Gospod svojim odlaskom na dobrovoljno stradanje krst postavio u centar i time razrušio svu zemaljsku i ljudsku logiku”, besjedio je prota Nikola.
U drugom dijelu pastirskog slova, o. Nikola je govorio o dubljem promislu, smislu i neophodnosti sledovanja Božijem pozivu i prizivu čovjekovom na nošenje krsta:
,,Koliko samo svako od nas u trenucima nekog bola, patnje iskušenja kaže: Bože zašto se ovo dešava tome i tome, on je tako dobar, plemenit, on je činio ljudima, a evo mu se sve nešto loše događa, nikako da krene naprijed. Evo ja činim sve, a nikako da krenem naprijed! A onda pomislimo da ovima oko nas koji mogu da žive i ovako i onako, sve ide kako treba. E to je logika ovoga svijeta! Ako hoćemo da imamo vjeru, onda to pitanje moramo da postavimo upravo onome koji je dao odgovor na to pitanje. A to je da upravo onaj koji hoće da se odrekne sebe, da on uzima krst svoj i ide za Hristom.”
Akcentovao je da je svehvalnom Vaskrsenju Gospodnjem prethodio krst i da je zato krst dobrodjetelj života, te da ne treba bježati od krsta, jer nakon iskušenja i dviga dolazi i vaskrsenje:
,,Nema vaskrsenja bez krsta, zato je krst dobrodjetelj života. Zato ne treba bježati od krsta, nego upravo u tim trenucima raspeća, kad smo nemoćni, kad osjećamo da je nebo nad nama zatvoreno, kad nema izlaza nigdje, to je trenutak da zablagodarimo Gospodu! Jer to je momenat u kojem se i Hristos našao kad je rekao: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?! Svaki čovjek će doći u jednom trenutku svoga života do te tačke bogoostavljenosti! Ali, iza toga dolazi radost vaskrsenja.”
Prota Nikola je rekao da Hristov grob, osvjetljava svaki grob, te da je svaki grob zapravo Hristova grobnica svjetlosti vaskrsenja:
,,Krst je vodio u Njegovo slavno vaskrsenje i u svjetlost vaskrsenja koja je obasjala svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. Taj grob, Hristov grob, obasjava krst Hristov i taj grob daje svjetlost koja osvjetljava svaki grob u koji se mi hrišćani sahranjujemo, i svaki grob nije ništa drugo nego Hristova grobnica! Nemojte da brinete ako Bog na naše dobro odmah ne odgovori! Jer kako kaže apostol Pavle, ako Bog odmah ne odgovori, to znači da je Bog nešto više, bolje pripremio za nas. Ne samo da odgovori na naše zemaljsko dobro nekim opet zemaljskim dobrom, jer mi sa Gospodom ne smijemo da trgujemo, Gospod naš je dao cijeloga sebe za nas i dao nam je tu mogućnost da kroz vjeru i mi zadobijemo život vječni”, poručio protojerej Nikola Pejović.
Tekst, foto & video: Boris Musić
