Na praznik kada naša Sveta crkva proslavlja praznik Preobraženja Gospodnjeg na gori Tavor u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta liturgija kojom je načalstvovao protojerej-stavrofor Dragan Mitrović uz sasluženje protojereja: Predraga Šćepanovića, Nikole Pejovića, jereja Velimira Bugarina, kao i đakona Vedrana Grmuše.
Tokom evharistijskog sabranja sabranima se obratio starješina Sabornog hrama protojerej Nikola Pejović koji je u uvodnom dijelu istakao da je smisao ovog praznika što je Bog svojim Preobraženjem pokazao, svojim učenicima i svima nama, da je On taj koji je došao da pomiri Nebo i Zemlju i da čovjeka konačno izvuče iz ralja smrti:
„Neka je srećan praznik Preobraženja Gospodnjeg. Tajna ovoga praznika ogleda se u tajni onoga što je Gospod htio da pokaže svojim učenicima, a preko njih i svima nama koji sledujemo Njegov put. Prije nego što se predao na strašnu smrt i stradanje, prije nego što će biti predan u ruke bogoboraca i mučen onako kako je malo ko mučen prije Njega, a živio onako kako niko nije živio prije Njega, Gospod je pokazao da je On jedini istinski čovjekoljubac, jedini Bog koji je liječio bolesne, davao zdravlje nemoćnima, vid slijepima, koji je vaskrsavao iz mrtvih, tokom sve te tri godine propovijedi. Koji je došao da pomiri Nebo i Zemlju i da čovjeka konačno izvuče iz ralja smrti.
Znao je Gospod koliko je slaba ljudska priroda i nemoćna i znao je koliko će se i učenici i sav narod i na samu pomisao da će biti uhvaćen razbježati, kao što su se razbježali i to je prorekao ne jednom, nego više puta. Upravo da bi ih pripremio za taj strašni trenutak Njegovog stradanja i Njegovog raspeća i Njegove smrti, On je 40 dana prije nego što će poći na stradanje, poveo tri svoja učenika, koja su bila spremna da prime tu tajnu preobraženja, na goru i tamo se preobrazio. A da bi se uspeli na tu goru i u životu, treba dosta snage, dosta znoja, treba dosta odricanja, a treba prije svega i iznad svega vjere. A onda na gori nas čeka preobraženi Hristos.“
U durgom dijelu besjede prota Nikola je naglasio da svaka duša koja doživi preobraženje i spozna bezobalni okean ljubavi Božije se imala rašta i roditi:
„Sve ono što čini On kao Sin Božiji, On to čini i kao sin čovečiji, pokazujući time da smo i mi prizvani na svoje pravo preobraženje. I zaista, ukoliko čovjek svede ovaj život, samo na tjelesno rođenje i nikada u svome srcu, u svojoj duši, u svome životu, ne doživi preobraženje, taj čovjek se zaista nije imao rašta ni roditi i proklet je dan u koji je začet i u koji je rođen.“
U nastavku je podsjetio da prvo preobraženje svakog čovjeka nastupa onda kada shvatimo da je naš život plod ljubavi Božije i čovjekoljublja Božijeg.
„Da nas je Bog stvorio iz ljubavi i da nas je stvorio za ljubav. I da nas je stvorio ne samo da ovdje proživimo nekolike decenije svojega života i da onda nestanemo sa lica zemlje, nego nas je stvorio za svoju sabraću, da budemo sinovi Božiji i braća Gospoda našega Isusa Hrista i tada Otac nebeski postaje nama zajednički otac. A čim je zajednički otac, onda smo i saučesnici u onome što Otac daruje Sinu i svima onima koji se u Sinu i kroz Sina preobražavaju u slavu Božiju.
I ovoga jutra u ovom Sabornom hramu pomolismo se da Bog preobrazi naš život uvijek i iznova, jer nikad nam nije dovoljno svjetlosti, nikad nam nije dovoljno blagoslova Božijega, nikad nam nije dovoljno radosti Božije, nikad nam nije dovoljno ljubavi Božije, jer smo prizvani da uzrastamo u mjeru rasta punoće, dobrote, dubine, širine, visine Hristove. Zato neka Bog preobrazi sve naše grijehove u vrline, sve naše tame u svijetlosti, svu našu tugu i patnju i bol u radosti i svu našu smrt u život vječni i neprolazni, gdje će Hristos kao sunce pravde obasjati svaku dušu i obasjavati i prizvati nas u taj nezalazni dan Carstva nebeskoga, Carstva Oca i Sina i Duha Svetoga“, poručio je na kraju protojerej Nikola Pejović.
Boris Musić
